BRUCE J. HAWKER - INTEGRAL #1

Font Size

Subota, 07 Veljača 2009 10:50

Čitajući Bookglobeove integrale objavljene prošle godine, bio sam malo razočaran. Ne toliko njihovim sadržajem, koji je namijenjen određenoj vrsti publike, koliko činjenicom da me avanture Brune Brazila ili Ramira više ne fasciniraju. Sjećam se kako sam čitajući Comic strip, kojega je u devedesetima izdavala Slobodna Dalmacija, s nestrpljenjem iščekivao Ramirove pustolovine, kao i one maršala Blueberryja te mi je bilo nezamislivo doba u kojem bi me takva vrsta stripa prestala zanimati. Probijajući se pomalo kroz svijet stripa, rasipajući svoju pažnju na strip-škole diljem zemaljske kugle, klasični avanturistički strip mi je ispao iz vidokruga. Utoliko je prolazak kroz ovu seriju integrala povratak korijenima, izvoru sa kojega je sve krenulo, koji je ovaj put promotren drugim očima.

U skladu s ovim pristupio sam Bruceu J. Hawkeru s određenom dozom skepse, ne očekujući ništa naročito. Pogotovo stoga što sam, listajući na brzinu kroz strip, ugledao Vanceovog junaka, sa čupom bijele kose koja vijori na vjetru, zaogrnutog u komade odjeće iz ranog devetnaestog stoljeća – slika i prilika modnog trasha, o popratnoj ideji junaka da i ne govorimo. Imajući u glavi niz predrasuda, Bruce J. Hawker me ugodno iznenadio. Prvenstveno na vizualnoj razini.

Vanceovi krajobrazi su prekrasni. Popraćeni nenametljivom, ambijentalnom bojom, dočaravaju svijet stripa s ogromnom životnošću da se čitatelju čini kako se zajedno s junacima kreće kroz španjolsko zaleđe, kako zajedno s njima boravi u zagušljivoj utrobi tropalubnih jedrenjaka, kako plovi oceanom i osjeća udare orkanskog vjetra. Magloviti London zameten snijegom, lučki gradovi sa svojim derutnim lokacijama, opasnim krčmama i siromašnim potleušicama, vlažne tamnice vojnih utvrda i pustopoljine išibane vjetrom – ambijentalni prizori ovoga stripa usijecaju se u pamćen je, a život koji slika podaruje davno prohujalom dobu odvlači pažnju sa sudbina junaka koje se, na ovoj pozadini, čine potpuno nevažnima – tek jednim, minornim, događajem u kompleksnom životu cjelokupnog sistema.

Vance je u Hawkeru obratio više pozornosti svojim likovima. Za razliku od Bruna Brazila, gdje su likovi koketirali sa karikaturom, sa jasnim vizualnim simbolima koji su trebali označiti njihovu poziciju unutar binarnog sistema dobar-loš, u Hawkeru se Vance okrenuo ka detalju. Premda su likovi i dalje pomalo šablonski napravljeni (kada ugledate u bradu zaraslog Španjolca kojemu nedostaje pokoji zub, možete biti sigurni kako nije riječ o princu na bijelom konju koji se toga jutra zaboravio tuširati), njihove facijalne ekspresije koje dolaze do izražaja u čestim krupnim planovima, odaju čitav emotivni svijet skriven ispod površine. Promjena u pristupu likovima vidljiva je iz godine u godinu. Isprva pomalo bezličan, Bruce J. Hawker – mornar bez mane sa briljantnom karijerom pred sobom – slika i prilika mlade naivnosti, tijekom vremena, kako upada u sve gore probleme, dobiva bore i brazde na licu, a prazan, junački izgled istoga zamjenjuje onim čovjeka koji je upoznao svijet oko sebe.

Da je kojim slučajem Bruce J. Hawker izišao u formi albuma, vjerujem kako bi me Duchâteauov scenarij beskrajno iživcirao. Relativno sporoga tempa, sa provodnim motivom koji se provlači kroz sva četiri albuma te se njegova potpuna realizacija konstantno odgađa, scenarij nalikuje nekom od onih trosatnih, francuskih filmova, od kojih svi bježe glavom bez obzira. Duchâteau se, poput Vancea, zadržava na detaljima. Kada u nizu situacija i odnosa koje mu omogućava kreirani svijet, ugleda nešto što pruža mogućnost za razradu, nešto što se učini iole zanimljivim, Duchâteau napušta glavnu narativnu liniju i prepušta se istraživanju pojedinačnosti. Kada pred sobom imamo četiri albuma te možemo događaje pratiti u njihovom kontinuitetu, detaljiziranost svijeta, pozornost usmjerena ka ambijentalnosti i opisu neljudskih uvjeta života pripadnika mornarice njegovog veličanstva, iskazuje se kao pozitivna karakteristika. Za razliku od Brune Brazila čije su stranice ispunjene neprestanim događajima, Hawker nalazi mjesta za kaotične odlomke bez riječi, eliptične trenutke koje treba osobnom intervencijom ispuniti sadržajem, dodire egzotične mistike i surovog svijeta pomorske svakodnevnice.

Da bi sve ostalo u domeni avanturističkog stripa, Bruce J. Hawker ipak je junak bez mane – odani podanik britanske krune bez buntovničkih misli, a sve nedaće s kojima se kroz strip bori mogu se shvatiti kao test čije će ga uspješno polaganje učiniti veći od života. Hawker dijeli jednu osobinu s Ramírom. Kao što Ramíro svojim čitateljima pokušava približiti svijet maurske Španjolske, tako i Hawker pokušava dočarati svijet velikih jedrenjaka i pomorskih bitaka, uvjete života kako časnika tako i čistača palube na tim plovećim tvrđavama čije se vrijeme, početkom devetnaestog stoljeća, približavalo svojem kraju. Taj edukativni element stripa, kolikogod bio pojednostavljen, čini od Hawkera vrijednu umjetničko-dokumentarnu građu. Povijesna naracija, njena umjetnička interpretacija, otvara put ozbiljnijim povijesnim istraživanjima i otklanja opasnost promatranja povijesti kao krutog okvira u koji nije moguće upisati ništa novo – ta mogućnost interpetacije i kreativne nadogradnje podataka iz prošlosti, ono je što gura humanističku kulturu naprijed. Bruce J. Hawker samo je jedan primjer toga i upravo to ga izdiže iznad prosječnog avanturističkog stripa.