Već samo izgovaranje imena kao što su Whip Rafale, Gaucho Morales ili Texas Bronco, priziva neka stara vremena - vremena u kojima je strip bio jednostavna forma namijenjena dječjoj zabavi - zabavi pomoću koje se moglo putovati na sve krajeve svijeta, biti u ulozi najtajnijih svjetskih agenata, koristiti posljednja tehnološka otkrića u opasnim misijama i na trenutak pobjeći iz kakvog zabitog francuskog ili belgijskog sela u kojem je vrhunac napetosti bilo oteljivanje krave. Na tragu Flemingova Bonda, Michel Regnier - Greg, kreirao je serijal posvećen odredu komandosa zvučnih imena na čelu s vođom bez mane - Brunom Brazilom.

Kao i svi pravi komandosi koji drže do sebe, tako su se i pripadnici Odreda Kajman, našli u mnogim živopisnim situacijama iz kojih su jedva izvukli žive glave. Prolaz kroz južnoameričke prašume, izbjegavanje osvete, dubinsko ronjenje, ultrazvučni napadi i supertajna vladina postrojenja, samo su dio njihove svakodnevnice, svakodnevnice koja bi kakvog običnog čovječuljka odavno ostavila bez glave. Mudrim riječima Brune Brazila - razlika između nas i civila je što mi nastavljamo čak i kad nas presiječe strah.

Likovi ovoga stripa točno su onakvi kakvim ih zamišljate. Slijedeći onu staru latinsku poslovicu - nomen est omen, imena popratnih junaka otkrivaju njihovu narav, a imena njihovih protivnika dijabolični um i zlu težnju za svjetskom dominacijom. Dakako, red i poredak mora se očuvati. Vladavina zakona jedina je vrijednost za koju valja položiti i život, a oni koji su spremni učiniti takvu stvar obdareni su spretonšću, brzinom, snagom i inteligencijom - osobinama junaka iz doba koje još nije moglo zamsiliti drugačije koncepte. Brazil i njegova ekipa ne posustaju, nemaju dvojbi oko ispravnosti onoga što rade, njihova je zadaća - zaštititi slobodne građane svijeta od imperijalistčkih težnji ovoga ili onoga diktatora. Michel Regnier Greg vodi svoje priče pravocrtnom linijom, bez meandriranja po kojekakvim usputnim odsječcima, bez suvišnog prenemaganja i propitivanja junakovih postupaka - Grega zanima avantura kao žanr, a špijunska avantura kao podžanr. Izvan tog okvira, Bruni Brazilu nema mjesta.

Zlobnici bi mogli prigovoriti Vanceu kako mu svi junaci (Brazil, Hawker, XIII), sa svojim bijelim kosama i sijedim zaliscima, izgledaju identično, te kako je njegov stereotip pustolovnog junaka odavno prestao biti simbolom muževnosti i/ili dobrog ukusa, no činjenica je kako je Vance talentirani crtač, sposoban složiti akcijsku scenu i prikazati tijelo u pokretu. Neke pak vinjete iz Brune Brazila izgledaju potpuno avangardno iz perspektive komercijalnog stripa sedamdesetih godina, a njihovo pojavljivanje u urednim i pomalo monotonim kadrovima stripa donosi dobrodošlo osvježenje na vizualnoj razini.

Četrdeset godina poslije, i nakon dvoznamenkastog broja filmova o Jamesu Bondu, postaje očito da potreba za ovakvom vrstom zabave još uvijek ne jenjava. Naravno, moderni komanodsi moraju ići ukorak s vremenom i sukobljavati se sa terorističkim izazovima današnjice, no za strip koji je svoj izgled i poetiku definirao prema onodobnim pravilima žanra, taj zadatak i nije lagan koliko se čini.

Gledano iz današnje perspektive, čitava je stvar poprilično naivna i teško je u Brazilovim pustolovinama vidjeti išta više od podsjetnika na ono kako se to radilo nekad. Od frizura glavne junakinje (Whip) i negativke (koja se, sasvim prigodno naziva Rebelle), preko leksika junaka koji spominju perforirane računalne kartice kao vrhunac tehnologije pa do prirode problema s kojima se susreću, stranice Brune Brazila odišu duhovima prošlih vremena. Vjerojatno će, gledano iz perspektive publike, Brazil oduševiti one koji su se u vrijeme njegova izlaženja prvi put upoznavali sa svijetom stripa, vjerojatno će prizvati koju nostalgičnu suzu i dugotrajnu lamentaciju o tome kako je prije bilo bolje. No, to je otrpilike krajnji domet na koji valja računati. U usporedbi sa suvremenim ostavrenjima na ovom polju, Gregovo i Vanceovo čedo daleko zaostaje. Ipak, kulturološki gledano, Bruno Brazil, Bruce J. Hawker, Ramiro i XIII - niz serijala kojima je grafički dio potpisao Vance - važna su izdanja. Riječ je o djelima koja reprezentiraju plodonosno razdoblje u povijesti europskog stripa, razdoblje koje se do sada moglo pronaći tek u prašnjavim Stripotekama ili odavno nedostupnim izadnjima iz bivše države. Bookglobeov potez omogućio je novim naraštajima upoznavanje sa minulom kulturom kao i tradicijom pomoću koje i protiv koje su se određivale novije generacije europskih autora. Može li danas itko u Bruni Brazilu vidjeti išta više osim svojevrsnog povijesnog dokumenta? Teško. No, upravo je to jedan od glavnih kriterija kvalitete - izdržati test vremena.

Integral sadrži četiri epizode:

1. Le Requin qui mourout dex fois (1970.)
2. Commando Caîman (1969.)
3. Les Yeux sans visage (1971.)
4. La Cité pétrifiée (1972.)

Autor: Matko Vladanović

Komentari (0)

Prikaži/Sakrij komentare

Prikaži/Sakrij formu za unos

Ime

Email

Komentar

smaller | bigger

Upišite prikazane znakove

Dodaj komentar