Odakle tolika popularnost Corta Maltesea? Stripa koji je, barem na prvi pogled, loše i nemarno nacrtan, stripa koji unedogled pripovijeda o koječemu i pri tome se služi maglovitim stilom prepunim aluzija. Avanturističkoga stripa koji avanturi prilazi na melankoličan način, kao da želi da se ista nikada nije ni dogodila. Unutar vlastitoga žanra, ako se o takvome čemu kada je u pitanju Corto može uopće govoriti, ovaj je strip školski primjer izroda. S druge strane, u umjetnosti dvadesetog stoljeća teško je pronaći nešto što bi plijenilo pozornost više od Corta Maltesea.

Tko je Corto Maltese? Ovo je pitanje na koje nije lako dati odgovor. Moglo bi se reći da je riječ o potomku mornara iz Cornwalla i gibraltarske ciganke, moglo bi se reći da je riječ o prekaljenom mornaru koji je očevom britvom na dlan urezao crtu sreće one veličine koja mu je odgovarala. Moglo bi se reći da je Corto krojač vlastite sudbine, posljednji avanturist na samome zalasku avanturističkoga doba. Povrh svega, moglo bi se reći kako je Corto Maltese simbol, označitelj vremena i doba, utjelovljenje potrage za svetim Gralom u bilo kojem obliku, lik «Jazona koji plače nad razbijenim Argom». Niti jedan od ovih odgovora ne bi posve iscrpio Corta Maltesea.

Prava je, stoga, šteta što najnovije hrvatsko izdanje dolazi bez ijednog popratnog teksta koji bi približio lik i djelo, kako Huga Pratta, tako i samoga Corta. Čitatelj je ostavljen na milost i nemilost autoru koji se na njega ni ne obazire. Priča koju je Pratt naumio ispričati ne obazire se na vanjsku prijemvljivost već poštuje unutrašnju strukturu koja se odvija neovisno o sposobnosti recepcije slučajnog čitatelja. Upravo zbog toga, Cortu se ne može pristupiti kao «običnom stripu» u kojemu su odnosi lako čitljivi i prepoznatljivi, a narativna linija je nefragmentirana i relativno jasna. Corto zahtijeva od svoga čitatelja relativno visok stupanj samosvijesti i obrazovanja, sposobnost iščitavanja znakova u najboljoj semiotičkoj maniri i strpljivost prilikom tumačenja vinjeta, kako pojedinačnih, tako i njihovih nizova koji se znaju protegnuti na više od jedne stranice stripa.

Prvi out objavljena 1967. godine, «Balada o slanom moru» (La ballade de la mer salée) uvodi nas u svijet Corta Maltesea. Riječ je o svijetu koji postoji na granici dva doba. Tehnološke revolucije 19. stoljeća i početaka modernog ratovanja, rovovske klaonice poznate pod nazivom Prvi svjetski rat. I dok se s jedne strane Europa priprema, unatoč stupnju svoje «kulture», na masovno klanje, s druge se strane, među polinezijskim otočjem, među «divljacima i ljudožderima» vodi druga vrsta borbe. No, ovi divljaci i ljudožderi nipošto nisu slijepi na događanja u vanjskoj politici ostatka svijeta, a težnja za ujedinjenjem raštrkanih otočja, pod krinkom nacionalizma ili kakovom drugom, ne može opstati usamljena i neprimjećena na političkoj pozornici. Kontrast ljudskim makinacijama, predstavlja ocean, najveći među svima – Pacifik. Njegova sirova prirodna snaga koja ponekad izbija na površinu, mir i ljepota u zatišjima, služi kao kontrapunkt zvucima topova i potapljanjima brodova. Ovaj svijet nudi posljednju priliku za avanturu, nudi posljednje romantične junake i velike ideale, nudi priliku za bijegom od političkog pragmatizma koji polako ovladava moralnim kodeksom kako vojnika, tako i «običnih» ljudi, nudi otvorena mora i potragu za Srećom, nudi ljubav, razmirice, cinizam, ironiju, male pobjede i nedostupne žene, još nedovoljno odrasle da bi bile femme fatale, a dovoljno egzotične da bi zvrtile glavama i najokorjelijim neženjama i individualcima koje ovaj svijet poznaje.

Već samim naslovom Pratt upozorava na melankoličnost ovoga svijeta pred raspadom, svijeta u kojemu se kriju junaci veći od života, junaci u čije smo postojanje oduvijek sumnjali, ali čije smo priče oduvijek prepričavali, trudeći se da određeni mitovi ostanu živi za nadolazeće generacije. Corto Maltese je jedan od njih. Miljenik sudbine, neukrotivi individualist i «subverzivan element» kakvim ga proglašava jedan od likova u stripu. Corto je, kako sam to rekao na početku, simbol. Simbol čije bi značenje, u ovako malo riječi, bilo nemoguće odrediti.

Sve do sad rečeno vodi zaključku kako «Balada o slanom moru» nipošto nije materijal za svakoga, kako se to obično kaže, kao što se ni Corto kao junak (ako ga se takvim uopće može nazivati) neće svidjeti onima koji preferiraju strip-priče onoga oblika kakav se godinama objavljivao (i još se objavljuje) u nas. Ne treba biti isključiv i reći kako je takvo što nemoguće. Potrebna je određena doza znanja, odgajanja na tradiciji (što bi se u drugom diskursu nazivalo «klasikom») i mukotrpnog učenja kodova (za sve one koji to nisu radili od malih nogu, kada su kritički potencijali još bili neosviješteni) da bi se strip transformirao iz slikovnice za uzrast 2-8 u veliko djelo apstraktne ili figurativne umjetnosti. Drugim riječima, put od Mikija Mausa, preko većine Marvela ili Bonellija, pa do Corta Maltesea ne prelazi se tako jednostavno kako bi neki voljeli misliti.

Zagrebački «Bookglobe» planirao je 2-3 izdanja Corta Maltesea godišnje, a na tržištu su, uz «Baladu» trenutačno dostupni i «Kelti» i «Sjećanja» (čije recenzije ćete uskoro moći pročitati na ovom mjestu).

Za početak naše pripovijesti o Corto Malteseu ovaj će tekst, koliko god malen bio, biti dovoljan.

Ocjena: 9/10
Izdavač: Bookglobe, 2007.
Cijena: 139 kuna

Autor: Matko Vladanović

++STRIP ALBUM HUGO PRATT: BALADA O SLANOM MORU