glava_recenzije
DINKO KUMANOVIĆ - PRIRODA I DRUŠTVO
Font Size Larger Font Smaller Font
Ocjena: / 1
LošeOdlično 
RUBRIKE - RECENZIJE
Srijeda, 23 Studeni 2011 10:38


priroda_i_drustvo_malaU svijetu malih naklada i opskurnih kulturnih djelatnosti drugo izdanje bilo čega povod je slavlju. Pojava drugog izdanja znači da se naklada prvog rasprodala i da njome nije zadovoljena sva potražnja (naravno, moguća su i druga tumačenja – zadržat ćemo se ipak no ovom pozitivnom). U svjetskim razmjerima nije riječ ni o čemu neobičnom. No, Hrvatska je uvijek bila pomalo specifična država, podozriva prema radu domaćih autora, pa se pojava drugog izdanja uvijek doživljavala kao iznenađenje - nenadana nagrada kojoj se nitko, a najmanje sam autor, nije nadao. Kad je 1997. na Salonu stripa u Vinkovcima za album Priroda i društvo osvojio nagradu za najboljeg mladog autora Dinku Kumanoviću vjerojatno ni na kraj pameti nije bilo da će trinaest godina kasnije ugledati svoj strip u novoj opremi, spreman da progovori nekim novim generacijama.

Između korica stripa nalaze se životinje antropomorfnih osobina koje s određenom dozom cinizma komentiraju svijet oko sebe. Tračaju Tarzana koji je zbog napasne Jane zapustio svoje kraljevske dužnosti, bave se politikom, izborima i političkim PR-om, gnjave Sir Davida Attenborougha koji im se s kamerom smuca po staništu, lamentiraju o smislu života i dangube jer, kako to prigodno kaže lav Gušte, životinje nemaju puno pametnijeg posla od jela i spavanja. Sve ove priče iz životinjskog svijeta ispričane su u kratkim pričama koje ne prelaze jednu stranicu, a ponekad se ograničavaju na narativni okvir od dva kadra. Unutar tako postavljene strukture, Kumanović katkad uspije ispričati sjajan vic, a katkad ga igra zanese pa ispriča najbanalniju šalu samo kako bi je mogao nacrtati.

Kumanović je uspio podariti vizualni identitet vlastitom svijetu naslanjajući se na tradiciju novinske karikature, uspijevajući u tom procesu izgraditi vlastiti rukopis. S vizualne strane, najveći Kumanovićev problem je upis slova koja su teško čitljiva i svojom gustoćom i voluminoznošću često zagušuju kompoziciju stranice. Također, propustio je slovima diferencirati različite likove i na taj način dodatno pojačati dinamiku njihovog odnosa ili im barem podariti upečatljive i lako prepoznatljive osobine. Na grafičkom planu i mrav i slon i čovjek izražavaju se posve jednako.

Svijet „Prirode i društva“ uglavnom se ostvaruje pomoću statičnih slika kojima dominira dijalog dvaju, rijetko kad više, likova. Vizualnu statičnost Kumanović povremeno razbija prikazom pokreta, promjenom rakursa i proširivanjem kadra sve od čega je korektno izvedeno u skladu sa zahtjevima priče. Premda uglavnom statične, stranice „Prirode i društva“ rijetko su kad monotone. Kumanović je posvećen detalju i sposoban je, u maniri kompetentnog karikaturista, u skučenim okvirima uz pomoć nekoliko dobro plasiranih linija prikazati velik raspon emocija koje održavaju kadrove živim i zanimljivim.

Ne mogu reći da čitava premisa „Prirode i duštva“ nema potencijala – ima. Kumanovićev svijet životinja i više je nego sposoban oponašati svijet ljudi i njihovih kurioziteta, a sposoban je generirati i vlastite, pa čak i metatekstualne šale. Ako smo išta naučili čitajući stripove svih ovih godina, naučili smo da je životinjski simbolizam sposoban podariti stripu golem semantički potencijal. Dovoljno je pogledati Spiegelmanovog Mausa, Herrimanovog Krazy Kata, Barksovog Donalda Ducka, Daviesovog Garfielda ili Wattersonovog Calvina i Hobbesa. Prava je šteta što Kumanović nije nastavio s radom na ovom projektu, što iz niza slabo povezanih ideja zajedničkog predznaka nije stvorio sveobuhvatan svijet koji bi, barem na lokalnoj razini, imao šansu postati značajnom kulturnom baštinom – generatorom tropa.

 

priroda_i_drustvo_zadnja


U ovakvom obliku Kumanovićev se strip jako brzo iscrpljuje i tek rijetko uspijeva preći granicu jednodnevnog vica. Na ovih pedesetak stranica nalazi se relativno malo pasica kojima bi se imali potrebu ponovno vraćati. Nerazrađen i nenastavljen, Kumanovićev je strip nažalost osuđen na neprimjetnu egzistenciju u kutu neke knjižarske police gdje će ga prekriti šareniji, suvremeniji i satirički oštriji naslovi. Zašto Kumanović nije nastavio s radom na svijetu „Prirode i društva“ možemo samo nagađati i davati polovične odgovore. Jedan od razloga možda se krije i u tome što korporativna medijska kultura, 1997. pa ni danas, još uvijek nije spremna uskrsnuti novinski strip kao relevantnu umjetničku formu (natruhe povratka javljaju se u zadnje vrijeme u Jutarnjem listu, no treba tek vidjeti koliko će dugo takvo što trajati). Bez prostora za kontinuirano objavljivanje, prepušten tržištu i izdavačima koji teško podnose kontinuirano ulaganje u seriju domaćih albuma, projekt poput ovoga nije se imao priliku razviti.

PDF PREVEW: PRIRODA I DRUŠTVO

Kumanovićev rad, u suradnji s Dariom Kuićem, može se u posljednje vrijeme pronaći u Señoru – daleko ambicioznijem stripu čiji drugi broj tek treba izaći i u kojem je vidljiv autorski napredak. Premda se u posljednje vrijeme više bavi animacijom i crtanjem storyboardova za reklame nego stripom, Dinko Kumanović je ime koje još uvijek ne smijemo zaboraviti. „Priroda i društvo“ neka je vrsta nastupnog rada. Zreli, razvijeni rukopis još uvijek čekamo.

Autor: Matko Vladanović

Komentari (0)add comment

Napišite komentar
smaller | bigger

security image
Upišite prikazane znakove


busy
(1 Vote)