FILIP KELAVA - NINĐA!
Font Size Larger Font Smaller Font
Ocjena: / 1
LošeOdlično 
RUBRIKE - RECENZIJE
Četvrtak, 21 Kolovoz 2008 23:00
Ninđa se vratio, opasniji nego ikad. Možete li izdržati njegov ubojiti pogled....

 

Osamdesetih i devedesetih godina dvadesetog stoljeća, u vrijeme kada je na ovim prostorima vladalo zlatno doba videoteka, na policama istih moglo se pronaći koješta. Kako nije bilo adekvatnoga zakona koji bi regulirao djelovanje videoteka, među relativno normalnim naslovima mogla se pronaći gomila akcijskih filmova B-kategorije, najnoviji uratci iz Hong Konga, češka pornografija, eksperimentalni video i stotine drugih naslova od kojih niti desetina nije prisutna na policama današnjih videoteka. Ovo je piratsko blago otkrivalo nove horizonte, a temeljna filmska naobrazba, za sve generacije koje su odrastale u tome dobu, nije se sastojala od talijanskog neorealizma ili francuskog novog vala, već od filmova sa Chuckom Norrisom, Van Dammeom i desetcima drugih, danas zaboravljenih, akcijskih junaka.

 

Ipak, djeci onoga doba, borilačke vještine Dalekoga istoka bile su daleko primamljivije od natjerivanja automobilima i vojnim puškaranjima. Nemali je broj djece odlučio upisati neku od borilačkih vještina upravo na temelju istočnih kung-fu filmova i njihovih zapadnjačkih prerada. Od brojnih ratnika koji su svojim vještinama prkosili zakonima gravitacije, očuvanja mase i energije i još ponekoga, maskirani ratnik mističnoga imena – ninđa, bio je najpopularniji. U zbrci koju su stvarali maloumni scenariji, brojne simplifikacije i manjak bilo kakvih informacija, historijska se perspektiva ninđe – pripadnika sekte elitnih ubojica, špijuna, tajnih agenata koji su, naspram samuraja bila hrpa probisvijeta bez časti, izgubila. Ninđa je postao borac za pravdu, usamljeni osvetnik koji je čuvao tajno i staro učenje svog, podmuklo ubijenog, učitelja. Polubožanske osobine koje su krasile ninđu, a za koje su autori tvrdili kako ih je moguće postići dugotrajnom vježbom, postale su predmet intenzivnog proučavanja svih onih koji su, hipnotizirani, oči držali prikovanima uz male ekrane. Postati ninđa bio je cilj svakoga tko je iole držao do sebe.

 

Filmska varijanta ove japanske kreature nije bila jedina. Popularnosti ovih filmova donekle su mogli konkurirati roto-romani Leslija Eldrigea, koji su izlazili na kioscima i završavali u svim domovima širom Jugoslavije. Napisani šablonski, u skladu sa svim pravilima žanra, ovi su romani detaljnije razradili legendu o ninđi te ga obdarili dodatnim nizom nadljudskih osobina kao i  zgodnom ženom te vjernim prijateljem – svime onime što jedan pravi superjunak mora posjedovati.

 

S vremenom su se i kod nas zakoni normalizirali. Autorska prava, distribucija, zakon o prikazivanju i izvođenju i slična čudesa filmskog kapitalizma uništila su na desetke videoteka. Zajedno sa njihovim nestankom, nestale su i opskurne videokazete loše kvalitete, prijevodi koji bi, premda apsolutno pogrešni, pomicali granice hrvatskoga jezika u nekim neslućenim smjerovima. Sa svima njima, nestale su i ninđe, ostajući u sjećanju onih koji su imali priliku biti nazočni u vremenu kada su isti harali maštom svakog, uglavnom muškog, djeteta.

 

Generacija rođena krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih polako dozrijeva. U ruke se uzimaju pera i crtaći kistovi, otvaraju se blogovi i snimaju filmovi. Započinje novo bilježenje vremena koje sa sobom donosi svu zaboravljenu ikonografiju i pripadajuću joj interpretaciju. Od Maše Kolanović, koja u novoobjavljenoj knjizi Sloboština Barbie, kao ikonu jednog vremena i prostora spominje najpoznatiju plavušu – Barbie, do Filipa Kelave, čiji je strip Ninđa hommage djetinjstvu, odrastanju i akcijskim filmovima B-kategorije.

 

Filip Kelava (http://filipkelava.blogspot.com/), rođen je 1977. godine i u slobodno vrijeme, kako sam kaže, crtkara zgrade i zgradurine u projektnom birou. U trenutcima slobodnog vremena, dohvati tuš i olovku i crtkara pizdarije.

 

Jedna od takvih pizdarija je i Ninđa, objavljen od strane zagrebačkog Mentora, u kojem se našao popriličan broj suludih stvari. Nastao kao hommage spomenutoj generaciji i njihovom zajedničkom identitetu izgrađenom na hrpama šunda ove ili one kategorije, Ninđa u isto vrijeme i koristi i parodira žanr. Slučajnome putniku namjerniku, kojemu u ruke padne ova tanka sveščica, veliki dio stripa mogao bi izgledati krajnje čudno – poput djela poremećene osobe kojoj su dali olovku u ruke kao dio psihoterapije. Zaista, crtež je do krajnjih granica ogoljen, premda se jasno vidi kako autor razumije i perspektivu i proporcije, a vicevi i gegovi imaju smisla jedino ako ste donekle upoznati s ikonografijom. Premda je teško zamisliti nekoga tko ne bi poznavao barem dio legende o ninđama, strip će se do kraja otvoriti samo onima koji su u nekom trenutku svoga razvoja o ninđama znali sve što se znati dalo.

 

U Kelavinoj reinterpretaciji, ninđa postaje čovjek iz naroda. Istina, još se uvijek bori za pravdu (protiv zlog reiki-mastera), no u isto vrijeme puši i egzotični duhan dobavljen od strane samuraja, izvlači deblji kraj u sukobu s kvartovskom bandom, pije sokić u parku i svađa se s bakicama u tramvaju. Sa božanskih vrhunaca Olimpa, ninđa silazi među raju – biti ninđom – to je pitanje stila.

 

Ponekad ovaj strip nalikuje internoj šali koja je izmakla iz ruku vlastitoga autora, no vrlo se brzo Kelavino pripovijedanje i osjećaj za besmisleni geg vraćaju na visoku razinu, te strip ponovno postaje nešto u čemu je moguće uživati.

 

Ninđa je prava literatura za vrele ljetne dane – literatura koja će vas nasmijati, ispuniti sjetom i natjerati da potražite one stare plave (ili bijele) sveske u kojima ste uživali dok ste bili dijete.

 

Ne treba ni govoriti kako, u duhu izvornika, očekujemo još barem desetak nastavaka.

 

Ocjena: 9/10
Cijena: 29 kuna
Izdavač: Mentor, 2007.


Autor: Matko Vladanović

Komentari (2)add comment

Napišite komentar
smaller | bigger

security image
Upišite prikazane znakove


busy
(1 Vote)