Kako to već inače biva, međunarodni uspjeh zahtijeva da se i u našim medijima, sa riječ ili dvije progovori o njegovu djelu. Obrnuta situacija, naravno, ne funkcionira, pa je tako objavljivanje Trencovih strip albuma u nakladi Booklobea iz Zagreba, prošlo gotovo nezapaženo. Sama po sebi, ta činjenica i nema neku važnost za Trencovo djelo, koliko dobro pokazuje odnos medija prema stripu. Već godinama, strip funkcionira kao marginalna umjetnost, ako mu se uopće prestižan status umjetnosti i priznaje. Promocija domaćih autora posao je unaprijed određen za propast. Nedavan procvat strip izdavaštva (ako se o procvatu uopće može govoriti), koji nam je donio niz iznimnih naslova, može protuječiti tvrdnji iznesenoj malopije. No tako je samo na prvi pogled.

 

Riječ je o luksuzno uređenim izdanjima, mahom tvrdo ukoričenima, u relativno malenim nakladama koje se, čak ni među poklonicima, ne uspiju rasprodati. Što je prava šteta. Iznimka od ovoga pravila neka su izdanja Libellusa (Martin Mystére Gigant, prvi brojevi Kena Parkera) no uspjeh tih izdanja može se objasniti kombinacijom nostalgije, romantike i usmene predaje. Sustavna promocija, kritika i naobrazba, koja bi uključivala strip, nepostojeća je. Zainteresiranost, među najmlađima, na samome je dnu, i tek tu i tamo bukne nakon uspjeha nekoga filma ili videoigre. Paradoksalno, riječ je prvenstveno o strip junacima američkih izdavačkih kuća, koji mahom loše prolaze na našem tržištu (što je najbolje, prije par godina, na svojoj koži iskusila LM informatika). U svom tom kaosu, koji će se s vremenom urediti, posebno je osvježenje (kako netko već prije mene napisa na forumu internetske stranice www.stripovi.com) vidjeti dječačića od kojig šest ili sedam godina, kako u tramvaju ili autobusu, pomno čita „Zagora“. Toliko o stripu za sada. Što me potaklo na ovaj ekskurz?

 

Strip album iz naslova, dakako, i želja da na ovome mjestu kažem koju riječ o stripu pa makar ona otišla u vjetar. Četrdeset i osam stranica priča priču o potrazi za bogom. Naracija je prilično oslabljena i ovdje je zapravo riječ o nizanju motiva i ideja koji se na kraju vežu onime što bi se, u dobra stara vremena, moglo nazbati „porukom.“

 

Kako je ipak riječ o svojevrsnom serijalu („Pustinjska oluja“, „Pustinjak i luda“ te „Dossier E.L.V.I.S. stripovi su koje povezuju dva lika/junaka – Nord Zucker i Peter Mayne) za potpuniju ocjenu trebalo bi pogledati sve albume. Nažalost, mojim je rukama dopao samo ovaj. Crtež je prilično dopadljiv, a povezivanje raznoraznih likova poput Noe, Einsteina, Freuda i Groucha Marxa izvedeno je sa pravom dozom ironije, izbjegavši tako opasnost od upadanja u patetično moraliziranje. Ritam kojim se smjenjuju kadrovi brz je, a svih četrdeset i osam stranica stripa istopi se u trenu.

 

Unatoč tome, postoji jaka potreba da se svršetak stripa adekvatno promisli, te da se na tome izgubi i više vremena nego na samom upijanju priče. Ako pak tražite klasičnu epsku priču sa jasno izraženim ulogama, junakom i njegovim antagonistom, morat ćete tražiti dalje. S jedne strane, ta se osobina može promatrati negativno. Unatoč posebnom šarmu koji je Trenc uspio unijeti na svoje stranice, stripu opasno prijeti izgon u prosječnost. Drugo čitanje neće se razlikovati od prvoga, a ni trećega. Također, ne mogu mirne duše preporučiti ovaj strip nekome tko se s tom vrstom umjetnosti po prvi put susreće. Riječ je prvenstveno o štivu za sladokusce, koji će znati cijeniti i neispričanu priču unutar ovih korica.

 

Ovima završavam ovo malo izlaganje, sve u nadi da će se broj tekstova posvećenih stripu na ovim stranicama, u nadolazećim tjednima, povećati.

 

Srdačan pozdrav.

 

Izdavač: Bookglobe
Cijena: 59 kuna

Autor: Matko Vladanović

PROČITAJ JOŠ:
ISPRIQAZ: MILAN! MILAN! MILAN! TRENC!