Vi, koji ste se dokopali drugog albuma s dogodovštinama Modesty Blaise, imali ste priliku pročitati i ove retke: „I danas, kad smo konačno dočekali prvi hrvatski prijevod Modesty Blaise u dopadljivom izdanju zagrebačkog Strip centra Tino, jasno je zašto popularnost ovog stripa ne tamni.“ Pisao ih je Nenad Rizvanović, urednik u V.B.Z.-u (premda nisam siguran obavlja li još uvijek tu funkciju) i književni kritičar i njima je dodatno utvrdio određenu činjenicu od koje u zadnje vrijeme ne možemo pobjeći. Naime, strip se pomaknuo iz geta i zaslužio pozornost dominante struje. Tu i tamo se u „Jutarnjem listu“ pojavi tekst o stripu s potpisom Miljenka Jergovića, u „Novom listu“ se, eto, oglasio i Rizvanović, u Zarezu već duže vrijeme imamo stalnu rubriku koja se bavi stripom iz pozicije književne i kulturalne teorije, i samo je pitanje vremena kada će domaći časopisi užeg profila početi objavljivati tekstove posvećene radovima proizašlima iz dragog nam medija. Napokon, prošlo je gotovo trideset godina otkako je „Quorum“ posvetio čitav broj stripu i čini mi se kako je napokon došlo vrijeme da jedan takav projekt ponovno ugleda svjetlo dana. Đanišev „Kvadrat“ i dalje neumorno izlazi te postavlja standarde za sve buduće projekte slične vrste, a mi se moramo upitati što se točno promijenilo i je li i kako ta promjena pogodovala samom stripu. Kako ovaj tekst ipak ima namjeru kazati riječ ili dvije o drugom albumu Modesty Blaise, neću previše ulaziti u natuknutu problematiku, i nabacit ću samo nekoliko misli-smjernica oko kojih u tišini doma svoga možete razbijati glavu. U Hrvatskoj i Srbiji, u posljednjih nekoliko godina stripovi se izdaju punom parom. Premda većinu produkcije čine Bonelli-naslovi, koji svoju reputaciju grade uglavnom na nostalgiji i teško da bi bili razlogom promjene politike u književno-teorijskim vodama, njihova stalna prisutnost održava aktivnom (u tržišnom smislu) generaciju koja je na njima odrastala. Nove generacije, odrasle na internetu i računalnim igrama, dobile su naslove primjerenije njihovom sentimentu – na tržištu su se ustalili američki super-heroji, prisutne su i japanske mange, svi odreda u prihvatljivom cjenovnom rangu te se čini kako je baza za regrutaciju novog stripovskog kadra osigurana. Ipak, književni glasovi nisu prozborili zbog ovih stvari. O američkom super-herojskom stripu teško se može pisati izvan fanovske pozicije (a ako se o njemu i piše, jedini modeli koji su sposobni proizvesti donekle zanimljiv tekst jesu oni kulturološkog i rodnog predznaka, dakle, tekstovi iz marginalnih područja koji i u matičnom diskursu imaju problema sa pridobivanjem publike), a mange koje smo imali priliku čitati na hrvatskom jeziku još uvijek ne zaslužuju detaljniji osvrt s obzirom na to da ne idu dalje od zanatski dobro odrađenog proizvoda. Glavni krivac za pomak u percepciji upravo je strip-album, forma koja najbolje zadovoljava klasičnu ideju autorskog djela te forma koja je u posljednjih nekoliko godina domaćeg izdavaštva izrodila nekoliko remek-djela koje čak ni podozrivi pogledi s visine nisu mogli ignorirati. Krajnji rezultat novog razvoja situacije jest selidba stripa iz vlastitog geta u novi geto. Bogatiji, utemeljen tisućgodišnjom tradicijom te bolje prihvaćen u krugovima Ministarstva kulture, no ipak tek geto drugačijeg predznaka. Hoće li ova suvremena pozornost kritičara donijeti što dobro domaćem stripu ostaje da se vidi. Za sada, unatoč poplavi izdanja svih vrsta i oblika, domaćih je naslova poslovično malo. No, ostavljajući pitanje o budućnosti domaćeg stripa, kao i uvijek, otvorenim, potrebno se vratiti na Modesty Blaise i ugurati je u gorespomenuti kontekst.

Modesty sama po sebi, nije dobila leksiju u „Leksikonu Yu-mitologije“, no svi oni koji su sa sa stripovima prvi put dohvatili za vrijeme Jugoslavije, znati će kako je ista već tada imala kultni status. Teško je, zapravo, objasniti zašto. Danas, kada čitamo O'Donellove stripove stare 40 godina, u kojima prevladava novinska naracija, u kojima nema ni jednog izazovnog niti pretjerano kompleksnog kadra, u kojima nema potrebe za glasnim eksplozijama i krvavim scenama niti potrebe za moraliziranjem i usputnim osvrtanjem na političku situaciju raznih država (doduše, s obzirom na događaje iz „Mister Suna“, moguće je kako sam sebi skaem u usta), teško je razumjeti uzročno-posljedičnu vezu koja je dovela do Modestynog status. Možda je to pritajena erotika, možda je to već sama činjenica što je glavni junak maskulinog medija bila jedna žena (koja je uvelike odstupala od slike isprazne glupačice na kakvu se esto moglo naići u stripovima iz šezdesetih i ranijih godina) i što je svaki onodobni dječarac maštao o preuzimanju uloge Willija Garvina, a možda nije ništa od toga. Čitati O'donella, zaista ga čitati i truditi se ne obraćati pozornost na proizvodne uvjete novinskog stripa kao ni činjenicu da Holdaway svako tol'ko zajebe kadar, znači primjetiti kako je dobar pripovjedač bio. Kako je znao tempirati priču, tako da je uspijevao, unatoč ritmu kojeg su mu nametale novine, ocrtati ne samo likove glavnih junaka, već i atmosferu čitavog doba, kako je znao u par poteza riješiti kompliciranu akcijsku scenu i kako, unatoč tome što Modesty i Willie uvijek bivaju na strani pobjednika, to nikada ne izgleda pretjerano niti navučeno kao u većini onodobnih akcijskih stripova. Kako, čak i kad preplavi strip patetikom (kao u „Gabrijelovoj klopci“ – prvom stripu koji otvara ovaj integral) i melodramom, to izgleda normalno i pogađa ravno u metu. „Mister Sun“ se, za vrijeme hladonratovske podjele, usuđuje relativizirati zaraćene strane u Vijetnamu, te komuniste prikazati kao tek još jednu od opcija u ideološkom spektru. Da je kojim slučajem Peter O'Donell imao američko državljanstvo, vjerujem kako takva blasfemija ne bi prošla neprimjećeno.

Za svoje se godine Modesty dobro drži, i malo je toga što je u žanru može nadmašiti. Čak i ako niste ljubitelji istoga, ako u životu niste pogledali kriminalističku seriju ili pročitali kriminalistički roman, ako niste k'o dijete zamišljali da ćete biti policajac i braniti svijet o sila zla (dok niste shvatili kako stvari zaista funkcioniraju), Modesty će vas privući. Čak i ako na nju pogledate kroz rodnu prizmu, nećete moći olako kazati kako je ženski lik jeftini ustupak za maskulino masturbiranje posvećeno nasilju - jer nasilja zapravo i nema. Ili se barem isto ne glorificira. Što samo po sebi izdavaja Modesty od većine priča trenutno prisutnih u svjetskimm medijima. No, to i nije tako težak zadatak, zar ne? Bilo kako bilo, drugi nas integral gura dalje kroz staze O'Donellove imaginacije i nadamo se da ćemo taj put, na hrvatskom jeziku, otputovati do kraja.

Autor: Matko Vladanović

Izdavač: Strip centar Tino

Cijena: 55 / 99 kuna

Komentari (0)

Prikaži/Sakrij komentare

Prikaži/Sakrij formu za unos

Ime

Email

Komentar

smaller | bigger

Upišite prikazane znakove

Dodaj komentar