| RALF KÖENIG – OSVIJEŠTENI |
| RUBRIKE - RECENZIJE | |||
| Utorak, 20 Listopad 2009 08:43 | |||
|
Njemačka, 1987. Tek nas nekoliko godina dijeli od pada Zida i svršetka blokovske podjele. Hladni rat, sa svim svojim naslijeđem koje ni danas nije potpuno izblijedjelo, bliži se kraju, a u mračnim dvorovima supersila spremaju se novi scenariji koji će odrediti novi svjetski poredak. Azijske države poput Kine i Japana postaju ozbiljan ekonomski faktor u svijetu koji se počinje globalizirati. Nekoliko godina kasnije, Jugoslavija se raspada i a nadolazeće će desetljeće ostaviti prepoznatljiv trag na generaciji koja je u njemu odrastala i koja se danas mora nositi s njegovim mitovima. Devedesete su godine donijele određenu slobodu svijetu stripa (premda je tržite bilo uništeno), a teme koje su do tad bila zatomljivane ili smatrane nepoćudnim, iznenada su se počele pojavljivati na stranicama časopisa, fanzina i pokojeg strip-albuma. No, čak ni ta relativna sloboda nije mogla određene teme odlijepiti od tabuizirajuće stigme. Riječ je o temama koje se nisu uklapale u totalizirajuću mitologiju jednoga naroda i jedne države sa kršćanskim Bogom koji ih nadgleda s nebesa. Nacionalni mit morao je ugušiti subverzivne glasove i stripovi poput „Osviještenih“, ako su kao ideje i postojali, nisu mogli ugledati svjetlo dana. Tek s dolaskom novog milenija, nakon pada Tuđmanovog režima, stvari će se ponešto promijeniti i umjetnost će, bilo knjiška, bilo filmska, bilo stripovska, pomalo sramežljivo krenuti novim stazama. Ipak, vjerujem kako bi se i danas javili negativni komentari u širem dijelu domaće javnosti da se kojim slučajem Ralf Köenig rodio kao Hrvat i da su „Osviješteni“ bili primorani tražiti potporu od Ministarstva kulture.
Nekoliko godina ranije, u drugoj državi, koja je bila primorana zamijeniti totalizirajući mit iz prve polovine dvadesetog stoljeća novim, kozmopolitskim, stvari izgledaju potpuno drugačije. Unatoč „ozbiljnoj političkoj situaciji“, u javnost se probija strip koji otvoreno i neuvijeno govori o homoseksualnoj supkulturi – strip koji dvadesetak godina kasnije doživljava prijevod na hrvatski jezik i prolazi, dakako, nezapaženo. Je li tome kumovala aktualna klima koja strip doživljava kao tek jedan od marginalnih medija osuđenih na propast ili opća nezainteresiranost za kulturne produkte koji se ne pojavljuju u prilozima trash-emisija poput Red Carpeta, pitanje je na koje je svatko od vas pozvan dati vlastiti odgovor. Ono što bi nas trebalo zanimati jest činjenica kako su se „Osviješteni“ pojavili kao kulturni artefakt u zemlji koja se s otvorenom indignacijom odnosi prema spomenutoj kulturi. Stoga, ono što bi nas moralo zanimati jest odgovor na pitanje postoji li štogod skandalozno unutar tih stotinjak stranica što bi nas ovlastilo da album za vijeke vjekova stavimo na listu crnih knjiga kojima Hrvat, nepušač, katolik ne bi smio pristupiti. Odgovor je začuđujuće jednostavan i jednoznačan – ne postoji. Dakako, ako ne spadate u skupinu onih koji poput Rojsa misle kako bi sve homoseksualce trebalo poslati na otok i pustiti ih neka se tamo razmnožavaju. Ili u neku od onih manje blagonaklonih.
O čemu nam priča Köenig. Priča nam o onome što smo vidjeli, doživjeli i o čemu smo čitali tisuću puta. Priča nam o sjebanim odnosima, o totalitarnim idejama koje se maskiraju kao prisnost, o slobodi koja se tretira kao monstruozno odstupanje od normale, o susretu škverskog radnika sa svijetom noćnih klubova, o intelektualnoj skučenosti raznoraznih frontova za oslobođenje, i o besmislu beskrajnog analiziranja. No, „Osviješteni“ nisu komorna drama. Premda su i tužni i tragični, ponekad površni i banalni, ipak su ispunjeni životnošću, melankolično sretnim cinizmom i iluzijama koje nije opasno održavati. Što bi nas onda moglo zgroziti u čitavoj pripovijesti? Činjenica kako se život živi dan za dan, bez idolopoklonstva velikim pripovijestima? Činjenica kako protagonisti drame nisu oni koje bi očekivali? Ili nas treba zgroziti činjenica koja nema veze sa sadržajem stripa – činjenica da nas od Europe kojoj, po pričanjima političara, iz dana u dan sve više težimo ne udaljava šlampavo provođenje antikorupcijskih zakona već nesposbnost da glasove Drugih prihvatimo kao legitimne glasove – sposobnost koju su određeni duhovi posjedovali još od doba predsokratovaca. Jedan od ključeva za izgradnju europske zajednice koja ne bi bila golema birokratska građevina je i pokušaj iznalaženja zajedničkog temelja – stvaranje nove pripovijesti. Nadajući se kako ista neće poći totalitarnim putevima svojih prethodnica možemo samo preporučiti da se Köenigovi „Osviješteni“ uvrste u korpus kao jedan od temeljnih tekstova - tekstova na kojima će se graditi budućnost novih generacija.
Autor: Matko Vladanović
Izdavač: Mentor, 2008. Cijena: 69 kuna
http://www.darkomacan.com/preview/Koenig.pdf
Podijeli
Pošalji na email
Klikova: 1004 Komentari (0)
 Napišite komentar
(1 Vote)
|
Axel je arijevac par excellence. Visok, plavokos, plavook i pomalo grub. Njegovi stavovi o odnosu muškaraca i žena, smislu života i svim sličnim pitanjima odgovaraju standardnim predodžbama alfa mužjaka. Njegovi pak prijatelji, grupa kojih se okuplja svakoga tjedna kako bi raspravljala o ulozi muškarca u novome svijetu, nisu poput njega. Možda je upravo ta neobuzdana rabijatnost glavi razlog zašto od šestorice prijatelja, homoseksualac Waltrauda izabere upravo njega kao predmet požude i samim time ga ovlasti zaviriti u prikriveni svijet homoseksualaca. Možda bi iz ovog uvoda mogli očekivati kako se ostatak stripa završava u erotskim ekscesima s one strane dobrog ukusa, no od toga ovom prilikom neće biti ništa (potrebno je još neko vrijeme kako bi yaoi hentai stekao vidnu popularnost unutar hrvatskih granica). Ono što slijedi je fina, melankolična analiza ljudskih odnosa, prožeta humorom i lepršavom neobaveznošću sa odmjerenim udjelom tragikomedije. Zapravo, ono što navjiše začuđava i ono oko čega bi i danas trebali postavljati pitanja, nije sam strip već vrijeme njegova nastanka.
Prikaži/Sakrij komentare
Prikaži/Sakrij formu za unos