TOMAŽ LAVRIČ – GLISTA U BIJEGU - STO MU GROMOVA!
STOMUGROMOVA.COM

glava_recenzije
TOMAŽ LAVRIČ – GLISTA U BIJEGU
Font Size Larger Font Smaller Font
Ocjena: / 0
LošeOdlično 
RUBRIKE - RECENZIJE
Petak, 04 Lipanj 2010 18:07

Čitao sam Rdeči alarm kad je onomad izašao u Q-u, nakon toga i Bosanske basne (jedan od prvih albuma koje je Fibra objavila), a sada evo i Glistu u bijegu. Ime Tomaža Lavriča, slovenskog strip-autora srednje generacije (rođen 1964.) prije ovih stripova bilo mi je potpuno nepoznato, a danas, nakon manje od dvije stotine pročitanih stranica njegovih radova bez zadrške mogu reći kako je riječ o jednom od najboljih autora, kako se to fino veli, „iz regije“. Znače li vam što priznanja i nagrade tada morate biti upoznati s činjenicom kako su Bosanske basne pokupile svu silu hvalospjeva i slovenskog autora lansirale u sam vrh svjetskih strip-umjetnika. Kada je riječ o Basnama, bilo koja količina hvale nije nimalo pretjerana, ipak, kada je riječ o Glisti u bijegu, entuzijazam mora ponešto splasnuti jer je Glista značajno slabiji strip. No, biti slabiji od najboljeg rada u karijeri i nije neka negativna oznaka zar ne?

 

Tko je uopće Glista? Sitni kriminalac, Balkanac vulgaris koji se po običaju nađe u krivo vrijeme na krivom mjestu. Glista će se uvući u priču veću od njega samoga, shvaćajući kako u njegovom moru plivaju puno veće ribe no što je on sam – ribe koje ni jedan lovac ne može dodirnuti a kamoli uloviti. Na idućih sedamdesetak stranica pratit ćemo priču koja balansira na granici trilera, noira, političke satire i stvarnosnog romana o životu u tranizcijskom periodu ovih krajeva. Lavrič u Glisti naveliko posuđuje od Franka Millera kako crtežom tako i atmosferom. No, za razliku od Millera, Lavrič se ne doživljava isuviše ozbiljno te priču pripovijeda sa karakterističnim odmakom, sipmatizirajući sa svojim glavnim junakom. Smatrajući valjda kako je balkanska svakonevnica ionako dovoljno apsurdna te joj ne treba pridavati dodatnu tragiku, čitava pripovijest biva provučena kroz sloj komedije, olakšavajući tako čitatelju sučeljavanje s njom, a bez potrebe da istog zacementira duboko u ponore depresije. Tako će Glistin duhovni vodič i spasitelj (kako simbolički tako i stvarni) postati živopisna starica, stanovnica od Boga zaboravljne zabiti, koja se još uvijek sjeća cara Franje Josipa i njegovih soldata. Zajedno, ovaj će duo prebroditi sve Glistine probleme te će mali čovjek, onaj omiljeni srednjeeuropski lajtmotiv, još jednom prevladati u borbi protiv sistema. No, za razliku od 'malog čovjeka' kakvim su ga zamišljali autori najplodnijeg razdoblja Zagrebačke škole animiranog filma, Lavričev Glista nije bezazleno nevinašce koje samo želi da ga svi puste na miru. Odgojen na ulici, na punk/rock ikonografiji, miljama udaljen od građanske kulture i njenih vrijednosti, Glista preuzima novu simboličku ulogu primjerenu novom vremenu.

 

'Mali čovjek' koji je funkcionirao kao simbol prije pedeset godina u današnjem diskursu gubi svoju simboličku snagu. Država više nije represivna (ili je represija postala suptilnija), građanske vrijednosti izokrenule su se u malograđanštinu te jedini otpor dominantnoj ideologiji slobodnog tržišta predstavljaju heterogene supkulturne skupine. Obračun sa supkulturama ne vodi se više putem korekturnih ustanova već pomoću retorike. Moć sustava leži u njegovoj sposobnosti označivanja te prišivanje oznake 'supkultura' nekoj grupi ili ideologiji automatski poništava njenu vrijednost ili važnost u borbi za moć – borbi za naklonost javnog mnijenja. Tako 'mali čovjek' sredine dvadesetog stoljeća umjesto žrtve sistema, zbog svoje inertnosti postaje njegovim najjačim saveznikom. Lavrič stoga mora pronaći novog protagonista koji će moći uvjerljivo ponijeti križ te postati tragičnim junakom suvremenog sukoba. U „Bosanskim basnama“ Lavrič je pokazao funkcioniranje ideologije, u „Glisti u bijegu“ njegova pozornost usmjerena je na post-ideologijski svijet. „Dobri momci“ ne postoje, država je korumpirana, između vojske, policije, ministara i kriminalaca povučen je znak jednakosti, klasični pozitivac akcijskog stripa paranoični je megaloman Millerovskih dimenzija, a jedina mogućnost bijega otvara se u snijegom pokrivenim planinama u kojima je vrijeme stalo nakon prvog balkanskog rata.

 

Sve do sad rečeno samo je okvir unutar kojega se odvijaju događaji iz stripa. Podtekst koji nas podsjeća na ljepote post-tranzicijskog života u ovim krajevima. Pomalo prenapuhane i melodramatične kako i dolikuje akcijskom stripu, no ipak dovoljno poznate kako bi nam omogućile čitanje u adekvatnom kontekstu, Gledano iz žanrovske perspektive „Glista u bijegu“ korketan je uradak, u kojem slika dominira nad pismom. Lavrič se opušta u pripovijedanju, namjerno izbjegavajući detaljnije razglabanje o spomenutoj temi te svoju pozornost usmjerava ka humorističnoj razradi danih motiva. Ipak, gorak je to humor, humor kod kojega smo neprestano, zajedno s autorom, svjesni dramatskog podteksta koji pritajen čuči u sjeni i očekuje nespremnog putnika namjernika. Bez podteksta, „Glista u bijegu“ bio bi tek još jedan u nizu akcijskih stripova – sedamdesetak stranica lopova i policajaca, metaka i jurnjave automobilima. Strip ni dobar ni loš već, onako, osrednji.

 

 

Valja primijetiti kako crno-bijela tehnika iznimno pogoduje ovom stripu, dodatno naglašavajući dihotomiju između žanrovskih zahtjeva i stvarnosnog podteksta. Neovisno o samoj noir atmosferi, koja iznimno rijetko funkcionira u obojanom mediju, crno-bijela podjela ploha poigrava se s crno-bijelim očekivanjima akcijskog stripa. I premda je u „Glisti“ isuviše jasno tko je „pozitivac“, a tko „negativac“ (barem kada je riječ o likovima na papiru) te u tom pogledu „Glista“ korektno slijedi postavke žanra, temeljitiji pogled na funkcije likova otkriva paradokse u temelju samog stripa. Odnos između supkulture i njenih nositelja te kulture i njenih čuvara sve je samo ne crno-bijeli, a „Glistin“ semantički potencijal počiva upravo na ovom rascjepu.

 

Na kraju valja reći kako smo od Lavriča navikli čitati introspektivnije teme te u tom smislu „Glista u bijegu“ nadilazi naša očekivanja. Ipak, unatoč modusu akcijskog stripa to je i dalje emotivni, misaoni i „ozbiljni“ Lavrič kojega smo, u konačnici, upravo zbog toga i zavoljeli.


Autor: Matko Vladanović

Komentari (0)add comment

Napišite komentar
smaller | bigger

security image
Upišite prikazane znakove


busy
(0 Votes)