Lubitelj znanstvene fantastika Christian Godard nije dugo oklijevalo kad mu je Henri Filippini, tada direktor biblioteke u nakladničkoj kući Hachette, predložio da promisli o nekoj priči koja bi se odvijala daleko od Zemlje. Tako je 1975. godine nastala prva epizoda onog što će postati svemirskom sagom: Lutalica u Limbu. "Muškarac koji sanja o ženi... zamisao je banalna", priznaje danas Christian Godard. "Možda baš zato nitko prije nije pomislio na to..."

Zaronivši u ozračje i uspomene iz vremena kad je imao četrnaest godina, scenarist je smjesta otipkao sve zamisli koje su mu prošle kroz glavu.

"Nedavno sam prvi put nakon dugo vremena pogledao svoje bilješke. S nemalim iznenađenjem shvatio sam da je tema silno napredovala od te prvotne provale. S druge strane, središnji lik ostao je iznimno vjeran onome što sam na početku zamislio. Ima sve osobine junaka, no duboko u sebi, on je potpuno suprotno od junaka. Isprva sam tome vrhunskom medijatoru nadjenuo ime Myrone. Kako je zatim postao Aster? Potpuno sam to zaboravio. Sjećam se da sam odabrao to ime, koje se izgovara 'Aster', kako bih bolje iskazao krhkost lika.

MODERNA SVEMIRSKA OPERA
Pojava prvog albuma ne ostavlja profesionalce devete umjetnosti ravnodušnima. Originalnost i kvalitetu pripovijesti smjesta zapaža kritičar časopisa Schtroumpf/les Cahiers de la bande dessinée. "Uz neke male ograde esteta kojem 'ne možete to napraviti', Lutalica u Limbu ugodno je iznenađenje", piše on u broju 27. "Istovremeno postojanje istinitog i lažnog, snovi u snovima, te nas zamisli uvode u jedan SF-svijet znatno moderniji i odrasliji nego što je to slučaj sa svemirskom operom Isaaca Asimova. To znači da ovaj strip, na prvi pogled predstavljen kao djelo prvenstveno namijenjeno adolescentima, ima u sebi profinjenosti koja će oduševiti i zahtjevne ljubitelje stripa."

U dnevniku France-Soir, urednik rubrike "Knjige" daje albumu ocjenu 19/20 i dodaje: "Ovo je vrlo lijep album, koji bi lako mogao postati otkriće godine. Znanstvena fantastika nove vrste, koja pomiruje fascinantne slike i solidan scenarij koji pripovijeda priču punu strasti."

Godard pak, nešto nakon izlaska albuma, počinje dobivati mnogobrojna pisma obožavateljica.
"Ta svjedočanstva pokazala su da je ženska publika odmah prihvatila ovu priču. Možda zato što sam odlučio u prvi plan staviti osjećaje, a ne pustolovine..."

Dan nakon izlaska trećeg albuma, Hachette 'zatvara svoj odjel za stripove. Istog časa Godard, Ribera i njihov mali svijet nalaze sklonište na stranicama časopisa Tintin.

---

---

ZNANOST I FANTASTIKA
Dovršivši prvu skicu, Godard je krenuo u potragu za idealnim crtačem. Ni tu nije oklijevao.

"Odmah sam pomislio na Julija Riberu, koji me zadivio nekoliko mjeseci ranije, kad je za časopis Pilote ilustrirao Priču o jednom junaku, scenarij od pet strana u kojem sam pripovijedao o Supermanovom djetinjstvu. Kad sam mu predložio ovu suradnju, smjesta je prihvatio, a onda je dodao: Traži od mene najteže moguće stvari...'. Držao sam ga za riječ, a puno kasnije priznaje da je zažalio zbog te rečenice..." Već od prve epizode, ni scenarist se ne štedi. "Htio sam se suprotstaviti duhu vremena, kad se puno više pozornosti poklanjalo prikazu nego sadržaju. Tako sam se odlučio za razvoj emocionalno vrlo zrelih priča u koje ću, dovodeći stvari do apsurda, prenositi osobna razmišljanja o našemu svakodnevnom životu.

Tako će svaku epizodu stvarnim činjenicama ili koje su iznesene i procijenjene u bezbrojnim djelima ili znanstvenim časopisima posvećenim astronomiji. Nadahnjuje se člancima objavljenim u časopisu Planète, čija je dva osnivača, Louisa Pauwelsa i Jacquesa Bergiera, smatrao autentičnim širiteljima novina. "Bio sam prvi koji je govorio o kloniranju, u vrijeme kad to još nije bila stvarnost. Znam, isto tako, po pošti koju sam primio, da neke moje teme odražavaju i današnje znanstvene teme."

'Jean-Michel Charlier, tada glavni urednik francuskoga izdanja, vjerovao je u tu seriju. Otvorio nam je stupce svoga tjednika, i pretpremijerno je objavio 'Demone nepomičnog vremena'. Nakon toga Georges Dargaud je prihvatio izdavanje albuma."

CIKLUSI DO BESKONAČNOSTI
Sve otad, Lutalica u Limbu nastavlja sa svojom beskonačnom potragom, a autori ostaju vjerni načinu rada koji su uspostavili na prvom sastanku. Godard piše sinopsis i razvija ga, a zatim razrađuje priču tablu po tablu. Sve zajedno šalje Riberi, kojem je pitanje časti da pročita samo tekst stranice koju se sprema nacrtati, a nikad ono što slijedi. Tako postaje prvim čitateljem albuma koji upravo radi.

Preko zajedničkih prijatelja, Julio Ribera je jednog dana doznao da se Lutalica u Limbu nalazi na vidnom mjestu u biblioteci Stevena Spielberga. Bez obzira na to, filmska verzija serije nije nikad ni spomenuta. "No napravljen je mjuzikl prema prvim trima epizodama", dodaje Godard. "Odigran više puta u Francuskoj, nastao je na inicijativu profesorice jedne plesne škole u Cadenetu. Njeni su učenici napravili glazbu, scenu kostime. Bili smo na jednoj predstavi i dirnulo nas je."

Uz odmak, Godard je primijetio da seriju može rastaviti na vrlo različite cikluse, od po desetak albuma. Nakon što je napisao više od 1400 stranica, ne osjeća manjak ideja, baš naprotiv...
"Svaki put kojim sam krenuo, otvorio mi je druga vrata. Istražujući što ima iza njih, pronašao bih novi put koji mogu istražiti. Priče su se tako redovno same hranile. Da je to moguće, mislim da bih mogao smišljati nove epizode sve do kraja vremena..."

---

---