Blake i Mortimer je strip serijal koji je kreirao belgijski scenarist i crtač Edgar Pierre Jacobs. Strip je lansiran 1947. epizodom Tajna sabljarke u belgijskom časopisu Tintin , a kasnije su serijalizacije objavljivane u albumskoj formi. Tijekom prvih nekoliko godina časopisa Tintin serijal Blake i Mortimer bio je čak popularniji od Hergeova stripa Tintin po kojem je magazin dobio ime. Uskoro je serijal postao mjerilom kvalitete europskog stripa, a Jacobs je uz Hergea zauzeo mjesto lučonoše novoga i originalnoga stila crtanja kojemu će tek 1977. Joost Swarte dati ime ligne claire, stil "čiste linije".

Jacobs je svoje priče čvrsto ukorjenjivao u vlastitu svakodnevicu. Tako se u prvim epizodama jako osjeća atmosfera pedesetih godina dok su posljednje Jacobsove pripovijesti situirane u sedamdesete godine prošloga stoljeća, no bez iznimke vrlo brzo svaka pustolovina dobiva fantastičan ili znanstveno-fantastičan obrat. Pri tome lako je uočiti kako je Jacobs tematski pod jakim utjecajem američke SF i pulp literature kao i američkog stripa iz istoga razdoblja dvadesetih i tridesetih godina. Vremenska putovanja, fantastični strojevi čudesne zrake, izgubljene civilizacije, misterije piramida, "žuta opasnost" vrlo popularna u tom razdoblju, supermoderni mlažnjaci o kojima su znanstvenici i pisci toga vremena mogli samo sanjati, kompleksne spletke i superzločinci koji namjeravaju pokoriti cijeli svijet samo su neki od motiva koje je Jacobs znao uzbudljivo obraditi te pretvoriti u atraktivne i upravo epske pripovijesti. Prisustvo brojnih komentara koji su pratili gotovo svaki kadar danas mogu djelovati pomalo zastarjelo, no svakako su sastavni dio Jacobsova šarmatnoga stila pripovijedanja.

Protagoniste serijala, profesora Philipa Angusa Mortimera, zapovjednika britanske obavještajne službe M15 Francisa Percyja Blakea i zlokobnog pustolova pukovnika Orlika, Jacobs je preuzeo iz svoga prvog stripa Le Rayon U (U zraka) gdje su nosili imena profesor Marduk, Lord Calder i kapetan Dagon. Jacobs je za prvu priču iz serijala Blake i Mortimer Le secret du l'Espadon posudio i neke elemente zapleta iz stripa Le Ravan U. Profesor Mortimer inspiriran je likom Jacobsova prijatelja Jacquesa von Melbeka, U stripu Jacobs je Melbekovu liku docrtao bradu i tako je nastao radoznali profesor. Mortimeru je autor podario škotsko porijeklo i djetinjstvo provedeno u kolonijalnoj Indiji, a zamišljen je kao prototip radoznalog džentlmena naučnika koji ne preza od radikalnih znanstvenih hipoteza. Budući da je strip, inspiriran Alex Raymondovim Flash Gordonom, zamišljen kao znanstveno-fantastična pustolovina, Mortimer se svakako ne uklapa u šablonu zbunjenoga znanstvenika.

Mortimerov prijatelj Blake, velški časnik i zapovjednik špijunske službe koji od svega najviše voli sam krenuti u akciju, također je temeljen na stvarnom liku. Jacobs ga je nacrtao prema liku svoga suradnika Jacquesa Laudyja kojemu je za potrebe serijala docrtao elegantne brčiće koji su u doba slave glumca Douglasa Fairbanksa bili u modi. Pokretač većine pustolovina ovoga para je profesor Mortimer koji se zbog svoga impulzivnoga karaktera često nerazumno upušta u istragu koja ubrzo eskalira u grandioznu avanturu prepunu spletki, zasjeda i obračuna mačevima ili izvanzemaljskim oružjem. Blake je njegova protuteža, sabran i odmjeren časnik i najčešće mora priskočiti u pomoć brzopletom prijatelju koji je čest izvor komičnih epizoda u svakoj priči.

Nedvojbeno, Jacobs je za ovaj dvojac inspiraciju tražio u nerazdvojnom paru Holmes i Watson, no autor je lukavo upravo čovjeku intelekta profesoru Mortimeru, koji bi trebao biti pandan hladnokrvnom i racionalnom Sherlocku Holmesu, podario impulzivnost i svojegluvost koja ga često stoji ponosa, a ponekad mu čak i dovede život u opasnost. Nasuprot Mortimeru, Jacobs je Blakea formirao manje kao pukog pratitelja na kojemu bi stripovski Sherlock Holmes mogao nadmoćno vježbati svoje vještine dedukcije, a više kao ravnopravnoga partnera koji ponajbolje može iskoristiti svoje vještine i znanja kako bi upotpunio uspješan dvojac.

Podjednako je zanimljiv i Orlik kojega čitatelji prvi put susreću u epizodi Le  Secret de l'Espadon gdje ga upoznaju kao pukovnika u tajnoj službi orijentalnoga diktatora Basama Damua. Orlik, poput Raymondova Minga, spada u skupinu negativaca koje publika obožava mrziti, pa ga Jacobs dosljedno ubacuje u svaku epizodu serijala. Tako autor Orliku, koji osim zmijskoga šarma,    posjeduje malo pozitivnih kvaliteta, iz epizode u epizodu iznova poklanja život, iako se na kraju svake priče čini kako je razbojnik poginuo ili zauvjek nestao sa svojim nalogodavcima te je time pravda zadovoljena.

Edgar P. Jacobs morao je polovicom sedamdesetih godina napustiti rad na svom životnom djelu. Bio je napisao scenarij za drugi tom epizode Les trois Formules du Professeur Sato (Tri formule profesora Satoa), no nije imao snage za crtanje pa je dovršetalaćenik, pustolov i zločinac likom je i atletskom građom, no također i istančanim, iako najčešće lakonski malicioznim humorom ponajviše nalik najvećem američkom glumcu toga razdoblja Clarku Gableu. Jacobs ne skriva svoje simpatije prema ovom avanturistu pa mu najčešće dodjeljuje relativno sporednu uloga pomagača glavnih i beskrupuloznih, a često i pomahnitalih, negativaca. k albuma prepustio suradniku Bobu de Mooru koji je posao dovršio tek 1990. godine. Studio Jacobs, organiziran po uzoru na sličan studio u kojemu je ranije radio za velikana Hergea, bio je dobro uhodan mehanizam koji je brinuo o svim apektima autorova djela, uključujući raspolaganje autorskim pravima, pravo konačnog odlučivanja o ekranizacijama (u devedesetima realizirano je 26 epizoda animirane serije Blake i Mortimer, od kojih je 9 snimljeno prema Jacobsovim albumima) i franšizama ovog djela.

Nasljednici su početkom devedesetih godina odobrili, uz oprečne  reakcije obožavatelja originalnoga djela, časopisu Tintin da angažira nove autore kako bi se serijal Blake i Mortimer mogao  nastaviti. Urednici su zadatak prepustili svom najboljem scenaristu i jednom od najuspješnijih europskih strip scenarista današnjice, Jeanu van Hemmeu i crtaču koji se vjerno služio crtačkim štitom "čiste linije", Tedu Benoitu. Prva epizoda koju je dvojac realizirao objavljena je u albumskoj formi 1996. pod imenom L'Affaire Francis Blake (Afera Francisa Blakea), a reakcije publike bile su različite. Odani poštovatelji Jacobsa uglavnom su prigovarali izboru Vana Hammea kao scenarista, no album je postigao vrlo pristojan uspjeh i tek s određenim odmakom može se procijeniti kako su se svi autori koji sudjeluju u projektu vrlo vjerno podredili Jacobsovim idejama, karakterističnim zapletima, karakterizaciji likova i prigušenom i sofisticiranom smislu za humor. Kako su Van Hamme i Benoit vrlo traženi autori s brojnim vlastitim projektima, studio je ubrzo angažirao još jedan vrhunski par stvaratelja da paralelno radi na realizaciji novih pustolovina. Scenarist Yves Sente i crtač Andre Juillard pobrinuli su se 2000. za epizodu La Machination Voronov (Zavjera Voronov), a Van Hamme i Benoit su 2001. objavili album Neobičan susret te odmah nakon toga dva toma Sarkofag šestog kontinenta 2004., a serijal se i dalje uspješno nastavlja...

IZDANJA (Bookglobe):
>> AVANTURE BLAKEA I MORTIMERA | knjiga 7, Zagonetka Atlantide | 66 stranica | Cijena: 99 kn
>> AVANTURE BLAKEA I MORTIMERA | knjiga 15, Neobičan susret | 66 stranica | Cijena: 99 kn

Komentari (0)

Prikaži/Sakrij komentare

Prikaži/Sakrij formu za unos

Ime

Email

Komentar

smaller | bigger

Upišite prikazane znakove

Dodaj komentar