| CHARLIER - S DRUGE STRANE PILOTSKE KABINE |
| RUBRIKE - TEKSTOVI | |||
| Petak, 24 Travanj 2009 13:55 | |||
Inventar koji bi nadahnuo Jacquesa Preverta na pjesmu: jedne stare traperice, jedan prosječan pisaći stroj, jedan veliki stol prekriven fasciklima prepunim zabilješki na komadićima papira nepoznatog podrijetla, izrezani članci novina iz cijelog svijeta, ponekad izvađenih iz koševa za smeće, planovi i skice zrakoplova koji bi mogli privući i iskusan pogled nekog špijuna... Tako izgleda ured Jeana-Michela Charliera. Soba u kojoj provodi besane noći i cijele vikende stvarajući djelo procijenjeno na više od petsto priča. Strastveni obožavatelj svakog svijeta koji bi mogao predstavljati polazište za priču, nikad nije skrivao posebnu sklonost zrakoplovstvu. Sve je počelo s prvim pustolovinama Bucka Dannyja, nadahnutim američkim "Letećim tigrovima".Tu je seriju crtao Victor Hubinon, mladi diplocam Škole primijenjenih umjetnosti u Liegeu, no to neće spriječiti Jeana – Michaela da se zabavlja skicirajući avione. Ubrzo će iz mašte prijeći u stvarnost. Pustolov u duši, zaključit će da ne može pričati priče koje se događaju na nebu ako i sam nije u stanju održati se tamo. Zajedno s Victorom Hubinonom, prvo dobiva turističku pilotsku dozvolu, a onda odlučuje usavršiti se i svaki vikend posvećuje toj novoj strasti. Problem samo što je to jako skupo. Stripom jedva zarađuje dovoljno za život, i uspijeva spojiti ugodno s korisnim: prijavljuje se kao pilot za aeromitinge i kao novinarski padobranac iznad rute biciklističke utrke Tour de France. Jednoga dana 1951. godine, kao vrhunac, dobiva posao u belgijskoj zračnoj kompaniji SABENA. To je bilo najveće razočaranje njegova života: godinu dana prevozit će isključivo golubove-pismonoše, ptice kojima on i nije potrebann da bi letjele! IDOLI: SAINT – EXUPERY I MERMOZ „Posvetiti svu energiju tome da od točke A stigne do točke B nije mu bilo nimalo zanimljivo“, kaže danas njegov sin Philippe Charlier. „Jedino zanimanje koje bi ga moglo odvratiti od pisanja bilo bi pilotiranje lovačkim avionom. No, kad je to shvatio, već je odavno bio prestar da bi se prijavio. Sanjao je i o ljudima kao što su Saint-Exupery i Mermoz, jer su oni bili sposobni proživjeti bezgranične avanture. Da je rođen ranije, uvjeren sam da bi sanjao o tome da se pridruži ekipi zračne pošte." Nakon toga iskustva, jednog dana odlučuje da će letiti samo kroz svoje strip-junake. Idealna prilika da pomisli, zamišlja priče koje bi rado proživio. No nikada neće izgubiti reflekse koje je stekao iznad oblaka. O tome svijedoči njegova supruga Christine Charlier. „Jednoga dana na na redovnom komercijalnom letu, promrmljao mi je u uho: pogledao sam gume, nisu bas u dobrom stanju. Drhtala sam sve dok nismo sletjeli. Osim toga, kad god bi ga netko od posade u kabini prepoznao, uvijek su ga pozivali u pilotsku kabinu." A on bi koristio te prilike da napravi nekoliko skica koje će mu kasnije dobro poslužiti, i da popriča s kapetanima koji su uvijek imali dosta anegdota: ponekad savršen materijal za početak neke priče. „ Kad pišem scenarij, uvijek se oslanjam na neku stvarnu činjenicu“, često je govorio . „A osim toga, najvažnije je pronaći neku početnu točku s koje mogu zamisliti nekoliko različitih razvoja i peripetija.“ MICHELTANGUY, BIVŠI "MARC LAURENT" Pradjed pustolovina Michela Tanguya i Ernesta Laverdurea zove se Marc Laurent.Taj pokusni pilot rođen je sredinom pedesetih godina pod olovkom Alberta Uderzoa za potrebe jednog projekta "ilustriranog dodatka" namijenjenog dnevnim novinama. Charlier, kao i neki njegovi kolege, među kojima je i Rene Goscinny, u to doba u potrazi za poslom. Iz aznih razloga, urednici više ne traže njegove usluge. Budući da nijedan časopis ne želi njegove priče, ideja da se stvori novinski dodatak u kojem će se smjestiti, čini se najboljim rješenjem. Projekt se neće ostvariti, no kada se sredinom 1959.godine Jean-Michel Charlier našao s ekipom koja upravo priprema časopis „Pilot“, nije okljevao ni sekunde. I tako će već u prvom broju toga tjednika koji je izašao 29.listopada 1959., čitatelji otkriti prve dvije table pustolovina Michela Tanguya i Ernesta Laverdurea . Serija s uvodnim tekstom koji će napisati sam scenarist: "Kako je stvarana priča o Michelu Tanguyju: Na vojnim aerodromima, uz pokusne pilote lovaca, od kojih je Jean-Michel Charlier (i sam nekadašnji linijski pilot) prikupljao anegdote i uspomene koji zajedno čine osnovu priče. Sa svoje strane, Al Uderzo, jedan od najboljih crtača u Europi, prikupljao je na licu mjesta brda fotografija, planova, skica i tehničkih detalja koji su mu omogućili da svoje crteže stvara sa strogom preciznošću." Al Uderzo je samo nadimak Alberta Uderza. Oslanjajući se na svoju prošlost, Tanguy naravno dobiva lik Marca Laurenta, dok oni skloni pažljivom promatranju tvrde da se u Laverdureu može prepoznati simpatično i nasmiješeno lice Uderza. Svakoga tjedna, on tako crta dvije table, ne zanemarujući istovremeno ni jednu drugu seriju, koju je upravo započeo s Reneom Goscinnyjem: pustolovine Gala Asterixa... Ne moramo ni spominjati da nema slobodnog vremena koje bi provodio na zrakoplovnim terenima kao što tvrdi legenda. Ali ne nedostaje mu dokumentacije. Nju mu pribavlja Charlier, koji vjeran svojim navikama , u dosjeima prikuplja elemente potrebne za ostvarivanje realističnog stripa. U jednom se tako nalaze okupljeni članci iz novina, s njegovim primjedbama, koje se odnose na baze Vojnog zrakoplovstva, taktičke elemente vojne avijacije, radare pa čak i razvoj nuklearnog oružja. U drugom su skupljeni planovi koje je donosio iz SABENE, a u trećem kojekakvi detalji o Mirageu III, dokumenti koje je donosio s posijeta salonu zrakoplovstva, informacje koje je dobivao izravno od vojnih inžinjera, skice na kojima su označene boje znakova na motorima raznih zrakoplova, i bilješke koje bi mogle poslužiti za neku sljedeću epizodu, shvatljive samo njemu. Prva pustolovina Michela Tanguya trajat će više od godinu dana. Situacije su nadahnute informacijama koje je autor prikupio tijekom boravka u pustinji, i koje je prebacio u Maroko i u Francusku. Osamdeset i pet stranica će izaći u "Pilotu" od 1. do 67. broja. Na početku će imati samo naslov "Pustolovine Michela Tanguya". Početkom šezdesetih godina Jean-Michel Charlier svoju priču naziva "Škola orlića". Godinu dana kasnije, zahvaljujući doživljenom uspjehu, nakladnik odlučuje objaviti priču u albumima, u dva nastavka, pod našlovima „ Škola orlova“ i „ Za čast kokardi“. No to je samo početak godina Jean-Michel Charlier doista je shvatio da su mu tu teme beskrajne i da može voditi serije „Michel Tanguy“ i „Buck Danni“. Svjetovi francuskih i američkih pilota ostaju dovoljno različiti da svaka sličnost između likova koji doživljavaju pustolovine na Crvenom moru ili Pacifiku ostaju samo slučajne podudarnosti. Uz nekoliko iznimki, ako je vjerovati samome Charlieru.. „Imam loše pamćenje, a mrzim ponovo čitati ono što sam napisao. Znalo mi se dogoditi kako je ovo zgodna priča pa onda, obično prekasno, na svoj veliki užas shvatim da sam istu temu već obradio, prije deset, dvadeset ili trideset godina!“ DASSAUT "PROTIV CHARLIERA" I tako tjedan za tjednom, Charlier razvija nove epizode slijedeći tradiciju romana u nastavcima, kao dostojan nasljednik Alexandrea Dumasa i Ponsona du Terraila. Uvijek kasneći, piše u svako doba dana i noći, bilo gdje i bilo kako: u vlaku, tijekom redakcijskog sastanka u "Pilotu", u kadi ili na plažii. Uspjeh nije izostao: Tanguy i Laverdure su prihvaćeni jednoglasno, ili skoro jednoglasno. Jednoga dana, Marcel Dassault Ijutito izjavljuje: "Ne volim Charliera jer mu avioni uvijek padaju". No to je nedvojbeno samo šala, jer će mu kasnije pokloniti drvenu maketu Miragea F1. Jean-Michel, sretan kao dijete koje je dobilo dar Djeda Mraza, smjestit će maketu u vitrinu preko puta svoga radnog stola. Kao vrhunac odobravanja, početkom sedamdesetih godina, neki članovi Francuske ophodnje priznat će Charlieru da se izvor njihova poziva skriva u čitanju pustolovina Tanguyja i Laverdurea. Među obožavateljima ima i predstavnika Vojnog zrakoplovstva. Zato će mu rado otvoriti vrata vojne baze u Dijonu, i podržati ga kad odluči podariti svojim likovima novi život kroz televizijsku seriju“Vitezovi neba“. Ali to je jedna druga priča....
Podijeli
Pošalji na email
Klikova: 1597 Komentari (0)
![]() Napišite komentar
(1 Vote)
|
Srodni tekstovi :





