Ubrzo zatim Trenc dobiva svoj prvi "pravi" posao i počinje objavljivati tjedni strip komentar u rubrici "post-stripum" tada popularnog news-magazina "Tjednik", dajući satirični pogled na tekuća politička zbivanja.

No Trencov glavni interes uvijek se nalazio negdje izvan okvira svakodnevice, po mogućnosti sa odmakom u vremenu, prostoru i percepciji.

Koscak, objavljen po prvi puta 1984. godine u "Večernjem Listu", a nastao godinu dana ranije, do danas je jedan od najspominjanijih Trencovih radova. Ta film- noir priča u kojoj suncem spaljeni grad unutar imaginarne "američke" realnosti neodoljivo podsjeća na Zagreb pedesetih (svi su kadrovi smješteni na stvarne gradske lokacije i detaljno konstruirani korištenjem arhitektonskih skraćenja) odvila se na dvanaest strana i svojom otvorenom strukturom najavila post- modernističke trendove u hrvatskom stripu. Glavni junak, nezaposleni privatni detektiv Koščak (što prema riječniku znači "tvrd i nesalomljiv orah"), nađe se u ljetnim vrućinama ispražnjenom gradu i riješava slučaj zamjene osjeta. Kao i "25 godina zida", koji je objavljen u Poletu 1985. godine, "Koscak" je rađen u tehnici grubo špricanog kista kod koje se, kao i kod zračnog kista, svi bijeli dijelovi maskiraju samoljepivom folijom.

"25 godina zida", inspiriran Trencovim boravkom u podijeljenom i zidom ograđenom zapadnom Berlinu je još jedna saga o promjenjenoj percepciji stvarnosti, ovaj puta izazvanoj udisanjem etera. Pod njegovim uticajem junak stripa biva prebačen iz Berlina ludih dvadesetih u hladno-ratovsku špijunsku aferu osamdesetih, a strip je zamišljen i kao svojevrsni hommage berlinskome zidu koji je tada slavio dvadeset i pet godina svojeg postojanja. Uz to, "25 godina zida" je bio prvi Trencov strip koji je, umjesto tušem i kistom, crtan perom. Ta promjena donijela je sa sobom brži, razigraniji crtež otvorenih linija a takvu, skicoznu tehniku Trenc je odveo korak dalje u svom slijedećem stripu, "Milanu Blentonu", nastalom prema radijskom serijalu Gorana Pirša, a objavljenom u "Studentskom Listu" 1985. i 1986. godine.

Kada mu je art-direktor "SL-a" Luka Gusić u slijedećoj sezoni ponovo ponudio da radi strip u nastavcima, Trenc započinje Morocco, prvi u seriji stripova u kojima su glavni (anti)heroji bili Peter Mayne i Nord Zucker. Peter Mayne je dobio ime po engleskom piscu iz tridesetih godina ovog stoljeća čije "Ulice Marakeša" su jedan od omljenih Trencovih romana a njegov motorizirani prijatelj, otkrio mi je Trenc u razgovoru za ovaj tekst, Nord Zucker, nazvan je po brandu njemačkog kristal šećera. Njih dvojica, uvijek na rubu raskola i uvijek zajedno, u toj nastupnoj epizodi otvaraju vrata pakla koja se nalaze u neimenovanom brdskom hramu (inspirira-nom nalazištem Petra u Maloj Aziji - ista lokacija je nekoliko godina kasnije bila poprište drugog dijela serijala o Indiana Jonesu). U "Moroccu" Trenc, uz pomoć obilne fotografske dokumentacije dočarava Marakeš tridesetih godina. Strip je ponovo objavljen 1992. godine u "Heavy Metal" magazinu u nešto prerađenom izdanju, a ta verzija nalazi se i u ovoj zbirci. "Morocco" je te godine na strip salonu u Vinkovcima dobio nagradu za najbolji avanturistički strip.

"Berlin 1936. - dossier E.L.V.I.S." nastao je 1990. Nord i Peter, tek nekoliko dana po završetku berlinskih olimpijskih igara nađu se u vrtlogu super-tajne afere. Hitlerovo tajno oružje, kodnog imena E.L.V.I.S. pobjeglo je iz tajnog skrovišta i zalutalo na berlinskim ulicama. Ova "lagana" priča bila je, kako Trenc često sam navodi, komentar na stanje u predratnoj Jugoslaviji i dolazak Miloševića na vlast.

"Pustinjska oluja", inspirirana Zaljevskim ratom, objavljena je u slovenskom magazinu "Mladina" neposredno pred Trencov odlazak u New York 1991. godine.

U njemu Peter Mayne, proganjan vjerskim vizijama, putuje u Meku i (neuspješno) pokuša spasiti svijet. "Pustinjak i luda" je zadnja nacrtana epizoda serijala o Nord Zuckeru i Peteru Mayneu a nastala je 1993. godine, ponovo za američki strip magazin "Heavy Metal". Mjesto događanja je Manhattan iz prve polovice dvadesetog stoljeća gdje na ulici Orchard Nord i Peter susreću poznatog negromanta Aliestera Crawleya.

Nakon ovog kratkog pregleda stripova okupljenih u ovoj zbirci pokušati ću se osvrnuti na neke od odrednica koje su po mome sudu odredile Trencov rad u odnosu na šire okruženje.

Novi val, kulturni i socijalni fenomen, dogodio se u Trencovim mladim danima. Tih su godina fotografi, stripaši i ilustratori poput Zelmanovića, Vesovića, Trbuljaka, llića, Kordeja i Zimonića uživali status rock- zvijezda, da bi istovremeno izborili pravo na riječ ostalim ilustratorima, fotografima i dizajnerima, promovirajući ih u "umjetnike i autore".

U to vrijeme pojavljuju se "Maljčiki". Taj niz ironičnih socrealističnih kadrova na stihove "Idola", za koju je Trenc dobio i Ninovu nagradu za strip smjestio je Trenca na tada vrlo vibrantnu Jugoslavensku strip scenu. U to doba su članovi strip udruge "Novi kvadrat", s kojima se Trenc poznavao od svoje petnaeste godine, napuštali bavljenje takovom vrstom stripa i polako prelazili, llić u ilustraciju i dizajn, Marušić i Zimonić u animaciju i karikaturu, a Kordej u duže strip serijale. U medijskom prostoru koji se tako otvorio, nogometnim rječnikom napisano, novokvadratovci su dobili mladog, obećavajućeg napadača.

Ne treba čuditi Trencovo majstorstvo strip režije, jer je Trenc diplomirao u klasi Kreše Golika na Akademiji dramskih umjetnosti. Napose, njegove "Zen priče" iz 2001. godine odličan su film lišen robovanja tržištu i pravo umjetničko ostvarenje koje je svoje mjesto pronašlo među odanim sljedbenicima, od studenata do profesionalnih filmofila.

Zagrebačka škola crtanog filma obilježila je mnoge značajne stripaše u Hrvatskoj, te je i Trenc u svojoj karijeri radio na animiranom filmu, a njegov "Veliki provod" je genijalan crtić koji se pojavio u jednom teškom trenutku -1990. godina bila je nažalost plodnija za neke "niže nagone" na ovim prostorima.

Logično, s obzirom na obrazovanje, upotreba kadra pri ilustraciji, a pogotovo u stripu za Trenca je predstavljala moćnu alatku. To najviše dolazi do izražaja pri nanovom čitanju "Koščaka" koji, gledajući s distance i kronološki, predstavlja Trencov snažan iskorak i djeluje poput upgradea "Novog kvadrata".

Besprijekoran crtež, utjecaj holivudske B-produkcije, mješavina film noira i fantastike kao i "Koščakova" priča nepre- tencioznija su, skladnija i ozbiljnija ostvarenja od novokvadratnih uradaka. S kataloš- kim prizvukom scenografije, Trenc uprizoruje hladnu atmosferu, očišćenu od topline "bezgrešnom" perspektivom. Bez velikih usporedbi, moglo bi se reći da se radi o Trencovom "Blade runneru".

Strip "Milan Blenton" ukazuje na Trencovu uključenost u tadašnji kreativni zagrebački milje. Iz današnje pozicije i uz svijest o Trencovim kasnijim radovima, strip o simpatičnom napola-junaku koji funkcionira kao parodija na SF filmove spada u podsjetnik o medijskoj neponovlji- vosti fenomena "Milana Blentona".

Dobar kadar u filmu i stripu ima zajedničku osobinu: oni mogu trajati koliko želite - taj narativni teorem Trenc dokazuje na naslovnicama novina koje nerijetko imaju patinu ikone i nepogrešiv osjećaj za dizajn. To se najbolje vidi na primjeru famoznog poljupca Mirka i Slavka izašlog na naslovnici "Starta" - pokazalo se da naslovnica traje duže od ostatka novina.

Njegove ilustracije iz tog doba nalaze se na svjetskom nivou, pa je Trencov odlazak u New York devedesetih zapravo logičan slijed vrsne karijere. Trenc ilustracije objavljuje u najjačim novinama i magazinima u području unutarnje politike i ekonomije, uporedo s Mirkom llićem, kojim se snažno utisnuo na mapu američke ilustracije. Riječ je o ilustracijama koje predstavljaju nastavak onoga što je Trenc započeo u domovini, naravno, sa svestranijom i preciznijom upotrebom tehnike i direktnijim pristupom temi, za što se Milan Trenc izborio kontinuitetom rada i kvalitete i sve to na najboljoj strukovnoj sceni: u "New York Timesu", "Timeu" i "Fortuneu".

U New Yorku Trenc stvara i slikovnicu za djecu "Noć u muzeju" koja u Americi doživljava uspjeh a po kojoj se, dok ovo pišem, snima film pod redateljskom paskom Stephena Sommersa.

Nikad ne zapostavivši umjetničku stranu, daleko od suludih deadlinea, krajem devedesetih Trenc stvara još jedan vrlo lični rad, spomenute "Zen Stories", u kojima prevodi pametne zen-priče u kontekst modernog velegrada.

Uostalom, i strip-albumi koje držite u rukama predstavljaju pravu poslasticu, budući da spadaju u europski vrh, a stvoreni su od svjetskog, a domaćeg autora. Stripovi o dogodovštinama Norda Zuckera i Petera Maynea izlazili su sve tamo od 1987. godine do danas, u crno-bijeloj varijanti, ponegdje s dodatkom crvene boje, u izdanjima "Studentskog lista", "Heavy Metala", "Mladine" i "Arkzina". Sada, po prvi puta, albumi su kolorirani u suradnji s koloristima Davorom Vrceljom i Tihomirom Tikulinom.

Dakle, pred nama su četiri albuma u kojima su okupljene sve pustolovine bjelosvjetske gospode Petera Maynea i Norda Zuckera, te nekoliko ranijih crno- bijelih stripova. Trencovi stripovi, prvi put objavljeni u kompletu i od domaćeg izdavača "Bookglobea", predstavljaju autora koji kao da s dobrim prijateljima, Mayneom i Zuckerom, sjedi na kavi i prepričava dogodovštine. Istodobno, prisutno je i specifično pričanje osobnih priča koje prožima autorova meditacija o nerijetko upravo proživljenom vremenu. Trenc mi je u razgovoru oko ovog predgovora rekao da je u noći dok je crtao "Berlin", prisustvovao prvim minutama napada SAD-a na Irak, čega se kasnije dotaknuo u "Pustinjskoj oluji". Treba naglasiti golemi research kao tehniku stvaranja u Trencovim stripovima - sama priča počinje u proučavanju mjesta u kojima likovi funkcioniraju, bio to sjever Afrike, Berlin prije drugog svjetskog rata (kada je nacizam bio javno vidljiv tek u dobrom dizajnu), New York tridesetih ili pustinjski pijesak arapskog pouotoka. Mayne i Zucker su likovi koje Trenc uspjeva odvojiti od sebe samoga (iako Mayne fizički sliči na njega, posebno u kasnijim epizodama), tako da je postignut temelj dobre priče - ona zaživljuje sama, već u trenutku dok je crtana.

Doista, uz ova respektabilna izdanja nema boljeg povoda za naglasiti da u 2005. obilježavamo sedamdesetogodišnjicu stripovanja u Hrvatskoj.

Kada sagledavam cjelokupni rad Milana Trenca, imam osjećaj da on snima jedan veliki film. Kroz ilustracije, stripove, slikovnice, animirane filmove i one igrane, Trenc priča o našem vremenu u kojem nije nikada dosta upozorenja.

Stvari su jednostavne, kao da poručuje Milan Trenc, kojeg je jedan zen-majstor nazvao "studentom velikih gradova"; samo treba zapažati detalje i putovati da biste ih bili u prilici vidjeti, jer život je igra, no najbolja igračka je ideja.

A ideja je sve.

Autor: Vladimir Šagadin | 2005, povodom izlaska strip albuma "Milan Trenc kolecija" 

Više o Milanu Trencu: www.trenc.com