Čitatelji časopisa Tintin otkrivaju prve table nove serije, čiji je glavni junak puh po imenu Krcko Zeleni. Ta epizoda, pod naslovom "Krcko protiv crnih štakora" počinje objavom stanovništvu Svetog Ignorancija da se ruši mlin Matej. Taj potez općine potpuno je opravdan. Zgrada je već godinama napuštena. Osim toga, stanovnicima toga kraja donosi mnoge nevolje jer je nastanjuju brojni štakori.

Vrlo brzo, čitatelji otkrivaju ono što si stanovnici sela ne mogu ni zamisliti. Ti crni štakori odlučuju nešto poduzeti suočeni s prijetnjom. Pod vodstvom svoga kralja, Antracita i., odlučuju zauzeti Mirnu dolinu, u kojoj žive simpatične i dražesne životinje. Među njima su i naš junak Krcko, zec Timijan, gavran Katran, i vidra Torpeda. Shvativši razinu opasnosti, sve će te životinje kroz table stripa organizirati izrazito učinkovitu mrežu otpora. Ova životinjska serija, prva te vrste koju je objavio časopis Tintin, proizašla je iz duha i poteza mladog scenarista- crtača Raymonda Macherota. Započeo je na stranicama istog tjednika, stvarajući realističnu seriju Bijeli vitez. Njegov je originalni projekt revidirao i ponovno nacrtao Fred Funcken, na zahtijev uredništva, te se Macherotovo ime čak ni ne pojavljuje u prvoj epizodi.

ŽIVOTINJSKA SERIJA
Kao neku vrtu naknade, i zbog vidljivog crtačkog dara, ponudili su mu ugovor u nakladničkom studiju Lombard. Macherot dolazi u Lombard 1952. godine i, tijekom prve dvije godine, ograničava se na crtanje naslovnica, ukrasnih crteža, te ilustracija za pripovijetke i reportaže. Osim toga, potpisuje i pet kratkih priča. Jednoga jutra, za zabavu, crta mišića koji gricka mrkvu. Raymond Leblanc, urednik časopisa, otkriva taj crtež i smjesta Macherotu preporuča da nastavi tim putem. Tu procjenu ubrzo potvrđuje i Herge. Za početnika, naravno, mogućnost da stvori životinjsku seriju u časopisu Tintin prilika je kakvu se ne smije propustiti. I tako, nakon neuspjelog pokušaja u tom žanru pod nazivom Misija cvjetača, iz Macherotovog pera nastaju poljski puh Krcko, i crni štakor Antracit. On nije slučajno odabrao taj sviijet. Kao dijete, u sve mišje rupe koje bi našao stavljao je komadiće sira. Osim toga, zaljubljenik je u prirodu koji sanja o životu na selu, mrzi lov i kaveze i obožava sve životinje, kakve god bile.

Njegovi čitatelji, bez obzira radi li se o prethodnicima zaštitara prirode ili ne, s oduševljenjem prihvaćaju Krcka protiv crnih štakora, priču u kojoj je autor u potpunosti poštivao osnovna pravila prirodnih zakona. Takve reakcije ohrabruju Macherota da nastavi u istom smjeru. U drugoj epizodi, Krčko i zavjerenici, odlučuje u priču ubaciti još nekoliko novih likova, među kojima je i Minimum, zasanjani miš sklon durenju i često prehlađen, koji će postati glavni Krckov suradnik i prijatelj. Macherotovi likovi i svijet razvijaju se još više 1955. godine, u trećoj epizodi, pod naslovom Nema salame za Klementinu. Prvi put, priča se ne odvija na selu, već u gradu. Sve počinje u dućanu u kojem tajanstveno počinju nestajati salame. Dokazi upućuju na Valjka, baseta koji će zamoliti Krcka i Minimuma za pomoć u obrani svoje časti i otkrivanju istine.

KRCKO NA SIROMAŠKU
Neki će se zacijelo pitati zašto je Raymond Macherot odlučio izmijeniti svoj svijet? Odgovor je jednostavan. Crtanje sela i biljaka postalo je dosadno. Osjećao se kao učenik koji izrađuje herbarij. Dobro je povremeno mijenjati okoliš, i udisati za promjenu i zrak gradova i zrak sela u kojima zagađenje još nije problem. Istovremeno, obećava da će njegovi likovi stalno napredovati kroz različite pozadine. I održat će to obećanje. Nakon Uklete šumice, omiljene epizode Andréa Franquina, čitatelji časopisa za one od 7 do 77 godina otkrit će, 22. veljače 1957. godine, Krcka i Minimuma u svijetu vrlo bliskom ljudima. Macherot se dosjetio poslati ih na otok koji je nazvao Siromaško. Listajući rječnik, slučajno je naišao na tu riječ, koja mu se svidjela, i odlučio ju je zadržati.

Sve do 1963. godine, Krčko i njegovi prijatelji neće gotovo nikad odlaziti sa Siromaška, i nastanit će se u srcu njegove prijestolnice, Hrpe. Pritom će više puta pomagati kralju Mitronu XIII, bijelome mišu koji sniva o miru i napretku, u borbi protiv beskrupuloznih neprijatelja, među kojima su Zezaton Strašni i... Antracit, strašni crni štakor koji je čudom pobjegao iz svih klopki koje su mu pripremili Krčko i njegovi prijatelji.

Nekoliko epizoda kasnije, autor odlučuje prepustiti pero drugima. Krcka će, između ostalih, s uspjehom nastaviti i Guilmard, Hubuc, Dupa. Sto neće spriječiti Raymonda Macherota da zadrži duboku ljubav prema liku koji, kao što ćete primijetiti, nije zadobio ni jednu boru, i nimalo nije ostario. U vrijeme kad naše društvo postaje sve svjesnije potrebe za zaštitom prirode, njegove pustolovine ostaju blistavo aktualne...

RAYMOND MACHEROT: UMJETNIK PRIRODE
Rođen u Verviersu, u Belgiji, 1924. godine, Raymond Macherot od svojih najmlađih dana gaji nadu da će postići umjetničku karijeru. S petnaest godina, većinu vremena posvećuje slikanju, i sanja o tome da pronađe svoje mjesto u slikarskom svijetu. Rat međutim prekida njegove planove. Godine 1940. pokušava stupiti u belgijsku vojsku. No tek mu je šesnaest godina, i smatraju ga premladim da bi služio svojoj zemlji. Nimalo obeshrabren tim neuspjehom, nekoliko puta pokušava ponovno. Početkom 1945. godine dobiva mjesto u belgijskoj sekciji Royal Navy. U veljači Raymond Macherot nalazi se u Skegnessu, u Engleskoj, u pripremnom taboru. Zatim se u Plymouthu obrazuje kako bi služio na minolovcu. Završivši obrazovanje, odlazi brodom u Sjeverno more, gdje će, čekajući da krenu u borbu protiv Japana, dio vremena provoditi čisteći most i bojeći ultramodernu opremu predviđenu za borbu zajedno s američkom vojskom. Uništenje Hiroshime mijenja te planove i, nakon kapitulacije Japana, Raymond Macherot je demobiliziran a da nije vidio nijedne bitke.

Zatim počinje zarađivati za život baveći se najrazličitijim poslovima. Bio je, između ostalog, tekstilni radnik, pisar u državnoj administraciji, novinar i fotoreporter u novinama Courier du Soir u Verviersu, specijaliziran za rubriku koju su svi nazivali pregaženi psi. Tamo će raditi od 1948. do 1952

LIKOVI ZVIJEZDE
Nakon što je prošao nekoliko dopisnih tečajeva crtanja, pravi različite skice. Svoje prve crteže prodaje satiričnom tjedniku Pan u Bruxellesu. Zatim odlazi u nakladničku kuću Lombard, gdje, nakon čisto studijskih radova, stvara dva lika koji će postati zvijezde časopisa Tintin: Krcka i Pukovnika Cliftona. Također će potpisati i šezdesetak reklamnih stripova te stvoriti Djedicu Houlea, mornara koji putuje brodom znatno skromnijim nego što su oni na kojima je sâm plovio tijekom rata. Zatim napušta Tintin i prelazi u Spirou, gdje će crtati pustolovine Chaminoua, pa Sibylline, u svijetu koji je sličan Krckovom. Dugujemo mu i Mirlitona, mačka Slapicu po scenariju Renéa Goscinnyja, kao i scenarije za Mulligana koje je crtao Berck, te Isabelle, koju je docrtao Will. Dan nakon svoga 65. rođendana, odlučuje definitivno odložiti olovku i otići živjeti na selo. To je način da nastavi živjeti s likovima koji su mu prirasli srcu, kao i srcima čitatelja, no time si stvara i prostor za meditaciju ispred šume ili na obali potoka, diveći se travnatoj padini ili diveći se bubamari koja se penje po vlati trave. To je njegov način da ostvari život o kojem je, u dubini duše, oduvijek sanjao...